USKOK je danas priopćio da je proširio istragu protiv Josipe Rimac, zbog trgovanja utjecajem, te još dvojice. U priopćenju se ne navodi o kome je riječ poimenice, ali je jasno da se slučaj odnosi na nju, te Milenka Bašića i Krunoslava Jakupčića.
Jakupčić je USKOK-u zanimljiv kao tadašnji predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, a Bašić kao vlasnik grupacije Lager i tvrtke C.E.M.P.
Njih troje osumnjičeni su u aferi Vjetroelektrane, a tada, 30. svibnja 2020. ili dan nakon što je Rimac smijenjena s mjesta državne tajnice u Ministarstvu uprave, još dvojica, po jedan iz Hrvatskih šuma i iz HERA-e.
USKOK je istragu protiv Rimac proširivao dvaput, s tim što se u sadašnjem proširenju navodi "davanje mita za trgovanje utjecajem i zloporaba položaja i ovlasti".
USKOK sada navodi da ih sumnjiči da je Rimac dobivala mjesečno po 40.000 kuna kako bi pogodovala jednoj tvrtki, navodi se da je riječ o "drugookrivljenome". Piše dalje da je zauzvrat trebala omogućiti izvjesnoj tvrtki da nastavi s radovima na vjetroelektrani, unatoč tome što nisu bili riješeni vlasnički i pravni odnosi na državnom šumskom zemljištu:
"… te unatoč tome što je od strane Hrvatskih šuma (tvrtka) već bila upozorena da prekine s pripremnim radovima koje je započelo prije sklapanja Ugovora o osnivanju prava služnosti, od IV. okr. predsjednika Uprave Hrvatskih šuma zatražila da s navedenim društvom sklopi Ugovor o izgradnji i korištenju šumske ceste neovisno o ispunjavanju uvjeta, na što je isti pristao."
USKOK dalje tvrdi da je Podružnica Split Hrvatskih šuma izradila nacrt ugovora, da je "četvrtookrivljeni" zatražio da ga izmijene protivno Zakonu o šumama tako da se dotičnoj tvrtki prizna status investitora šumske infrastrukture. Odjednom, tvrtka ne bi morala plaćati 20.000 kuna godišnje po svakom generatoru električne energije iz vjetra, usto još bez PDV-a.
Samo, u Splitu je pravna služba odbila napraviti takav ugovor.
Stoga je, ne da se dalje USKOK, šef Hrvatskih šuma naložio pravnicima u Sektoru pravnih poslova u Direkciji tvrtke da slože ono što nisu htjeli u Splitu, a kad se pokazalo da tvrtka nije kadra čak niti dobiti jamstva od banaka da je u stanju financirati posao s vjetroelektranom, izašao im je u susret i priznao dvije bjanko zadužnice po pola milijuna kuna kao jamstvo.
I onda još i ovo:
"Navedeni ugovor je potpisao 4. travnja 2017. iako TD prije potpisa ugovora nije dostavilo niti zadužnice kao jamstvo za uredno izvršenje ugovora."
