Međunarodni sud pravde (ICJ) već sedamdeset godina kroji sudbinu brojnih država širom svijeta, odlučuje u sporovima u rasponu od utrke u nuklearnom naoružanju do lova na kitove, a uz to donosi i brojne presude koje se odnose na prekogranične sukobe.
Suci koji sjede u veličanstvenoj Palači mira u srcu Den Haaga, međutim, često su nemoćni pred najvažnijim sukobima 21. stoljeća, kažu analitičari. ICJ, naime, može odlučivati samo u slučajevima sukoba onih država koje su prihvatile njegovu nadležnost.
Osnovan 1945., ali s prvom sjednicom 1946 godine., ICJ sa svojih 15 sudaca koji se biraju na mandat od devet godina daje posljednju riječ u rješavanju nesuglasica među državama i nepristrani je arbitar kada buknu nesporazumi među susjedima.
"ICJ je pomogao da se riješe međunarodni sukobi koji se tiču teritorijalnih pitanja, diplomatskih odnosa, talačkih kriza i ekonomskih prava", kazao je za agenciju AFP Aaron Matta, stručnjak Instituta za međunarodnu pravdu u Den Haagu.
Sud je, u najmanju ruku, "instrument obrane ljudskih prava, ali i instrument kojim se željelo uspostaviti potreban pravni okvir koji bi dao odgovor na neka druga ključna pitanja, kao što su npr. prijetnje okolišu", dodao je.
Za razliku od mlađeg rođaka, Međunarondog kaznenog suda, ICJ se bavi državama, a ne kaznenom odgovornošću pojedinaca.
Kada su suci zaronili u prvi slučaj 1947. užasi i razaranja Drugog svjetskog rata još su bili svježi u sjećanjima.
Radilo se o tužbi Velike Britanije protiv Albanije nakon što su dva britanska broda potonula zbog bombi koje je Tirana postavila u Krfskom tjesnacu. Utopilo se 45 mornara.
Suci su odlučili da je Albanija odgovorna za eksplozije, ali su isto tako presudili da je London prekršio albanski teritorijalni suverenitet kada su njegovi brodovi započeli operaciju razminiranja.
Od oko 200 donesenih presuda ICJ-a, većina se odnosila na bilateralne sporove na koje je time stavljena točka. Velika pobjeda suda je to što su "brojni sukobi izbjegnuti", kaže njegov potpredsjednik, somalski sudac Abdulkavi Ahmed Jusuf.
"Smatram da je to nešto na što sud može biti ponosan", dodao je predsjednik ICJ-a Ronny Abraham u jednom od vrlo rijetkih susreta s novinarima.
Dvojica sudaca naveli su primjer hrama na granici Kambodže i Tajlanda. Suci su odlučili da hram pripada Kambodži, a Bangkok je potom povukao svoje vojnike iz područja.
Ali sud zaista odlučuje o vrlo raznolikim predmetima.
On saslušava argumente kada se radi o utrci u nuklearnom naoružanju - Maršalovi otoci tužili su Indiju, Pakistan i Veliku Britaniju i to je predmet koji se trenutno vodi pred ICJ-om.
Sud se bavio i pitanjem lova na kitove koje je riješeno 2014. kada je presudio da je godišnji lov na kitove u Japanu zapravo komercijalna aktivnost, a ne znanstveno istraživanje kao što je tvrdio Japan.
Pred Međunarodnim sudom pravde samo su u dva navrata u njegovoj 70-godišnjoj povijesti pokrenute tužbe za genocid - i to oba puta protiv nekadašnje SR Jugoslavije, odnosno Srbije koju je prvo tužila Bosna i Hercegovina, a potom i Hrvatska, kojoj je Beograd uzvratio protutužbom.
Sud je u veljači 2007. presudio da je zločin u Srebrenici bio genocid, ali ne i odgovornost Beograda za počinjenje genocida već samo za propuste u njegovu sprečavanju i kažnjavanju.
U veljači 2015. sud je odbacio tužbu Hrvatske protiv Srbije kao i protutužbu Srbije protiv Hrvatske.
ICJ u srijedu povodom obljetnice organizira posebnu raspravu kojoj će nazočan biti i glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon.
Bez ICJ-a bilo bi sigurno više sukoba između država, kaže Oliviera Ribbelink, stručnjak u institutu Asser u Den Haagu. "Države poštuju odluke suda jer imaju povjerenja u njegovu nepristranost i pomno donesene presude".
