U kasni noćni sat kobnog 7. prosinca 1991. u kuću obitelji zagrebačkog mesara Mihajla Zeca (38) upalo je petero naoružanih pripadnika pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova te ubilo njega, suprugu Mariju (36) i njihovu 12-godišnju kćer Aleksandru.
Stravičnog događaja Hrvatska ne može, a da se ne sjeti svake godine. Ne samo zato što je svega u nekoliko sati stradala gotovo cijela obitelj, što je ubijeno dijete, nego i zato što oni koji su ih mučili i ubili za taj čin nisu odgovarali. Iako su im se imena znala, iako im je bilo suđeno.
Proceduralna pogreška
Pred sud su zbog zločina stali Siniša Rimac, Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Suzana Živanović, pripadnici postrojbe Tomislava Merčepa, no osuđeni nisu zbog proceduralne pogreške. Ni nakon uhićenja, ni ikada kasnije. Tek je u pravomoćnoj presudi Vrhovnog suda Tomislavu Merčepu u obrazloženju spomenuto i ubojstvo zagrebačke obitelji Zec, koje Merčep nije spriječio.
Tragediju koja im je obilježila živote, u kojoj su ostali bez roditelja i sestre, zasigurno će zauvijek pamtiti tada desetogodišnji Dušan Zec i sedmogodišnja Gordana, koji su u trenutku upada zločinaca u kuću spavali. To ih je vjerojatno i spasilo.
Kobna noć i sjećanja preživjelog Dušana
Naoružana petorka u kuću na Trešnjevci u kojoj je obitelj živjela upala je oko 23 sata navečer. Prvo su ubili Mihajla koji je pogođen metkom dok je pokušavao pobjeći, a potom su u policijski kombi strpali Mariju i Aleksandru te ih odveli do planinarskog doma Adolfovac na Sljemenu. Tamo su ih 8. siječnja i pogubili, a tijela su potom bacili u jamu prepunu smeća.
U jednom intervjuu za Tportal Dušan Zec, koji danas s obitelji živi u Banjoj Luci, prisjetivši se kobne noći je ispričao: "Nas troje djece – Aleksandra, Gordana i ja - smo bili na spavanju, jer je bilo već 11 sati navečer. Aleksandra je istrčala na dvorište za mamom, vjerojatno ju je buka probudila. Nakon što su otišli, Goga je sama otišla zvoniti susjedu na vrata. Putem je prošla pored našeg oca koji je ležao na dvorištu. Goga se s tom slikom teško nosila kroz život. Meni je susjed prekrio oči tako da oca nisam vidio."
Dušan i Gordana su neko vrijeme mislili da su se majka i sestra negdje sklonile kao i oni, no kasnije su doznali da su mrtve. Nakon tragedije kod sebe ih je odvela strina koja im je kasnije pomogla da odu kod bake u Gornju Dragotinju. Baka ih je kasnije i othranila.
Dušan i Gordana Zec nakon strave koju su prošli kao djeca dobili su tek jednokratnu novčanu pomoć prije 14 godina.
