Klemma je tužiteljstvo ranije teretilo i za utaju poreza, no ta je inkriminacija u međuvremenu otpala pa je osuđen samo za štetu koju je počinio svojoj tvrtki.
Tužiteljstvo je tvrdilo da je Klemm od veljače 2005. do ožujka 2007. osmislio način na koji će iz svoje tvrtke "neosnovano obavljati isplate u svoju korist" pa je "nalagao neosnovana plaćanja sa žiro-računa" na račune drugih tvrtki koje su mu, prema ranijem dogovoru, izdavala račune za neobavljene usluge.
Istraga navodnih Klemmovih "financijskih malverzacija" pokrenuta je još 2014., no on tada nije uhićen jer je u tužiteljstvu iznio tzv. aktivnu obranu, tvrdeći da se može osjećati krivim ako je svoju tvrtku oštetio neznanjem, ali da nikada ne bi oštetio državu.
Obrazlažući presudu sutkinja Maja Štampar Stipić kazala je da su Klemmu pri izricanju kazne u obzir uzete brojne olakotne okolnosti – da je neosuđivan i ugledan poslovni čovjek, sudionik Domovinskog rata, predsjednik braniteljske udruge i obiteljski čovjek. Otegotnih okolnosti sud nije pronašao.
Klemm i njegova obrana najavili su žalbu na nepravomoćnu presudu.
