Jedan od najpoznatijih hrvatskih tajkuna, 71-godišnji Josip Gucić pravomoćno je oslobođen za izvlačenje više od 125 milijuna kuna iz zagrebačke tekstilne tvrtke NIK, koju je preuzeo u devedesetima po uhodanoj i mutnoj privatizacijskoj špranci.
U jednoj od najvećih afera tijekom i neposredno nakon Domovinskog rata zbog zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju bili su optuženi Josip Gucić, njegov sin Zvonimir, direktor NIK-a Krsto Romić i Gordan Jezidžić, piše Danica.hr.
Prebacivanje kredita u stane kompanije
Prema optužnici, koja je srušena, NIK je u PBZ-u i Zagrebačkoj banci podizao kredite koje je neosnovano uplaćivao trgovačkim društvima "Anaville Investments”, "GB Handels GmbH”, "ZGS Grossehandels GmbH”, "Santeks International Ltd” i "Eurona Rijeka”. Navode se i neobavljene ugovorne obveze između hotela "Astoria“ i trgovačkog društva "Anaville Investments“ kojemu su te usluge plaćene.
Tako je u jednom od slučaja, Zagrebačka banka odobrila NIK-u kredit za poslovanje, a potom je Gucićevim nalogom, novac prebačen na račun firme Anaville Investments s Britanskih Djevičanskih Otoka iza koje je on stajao. Novac je također prebacivan i na račune tvrtki Gucićevog sina u Njemačkoj.
Dio kredita NIK-a je sjeo na račun tvrtke “Santeks International Ltd” sa sjedištem u Irskoj te na račun Gucićeve tvrtke “Eurona Rijeka”, a iz Gucićeva hotela Astoria u središtu Zagreba, sin Zvonimir je novac prebacivao tvrtki s Britanskih Djevičanskih Otoka. Ukupno je riječ o više od 125 milijuna kuna.
DORH zeznuo izmjenu optužnice
Državno odvjetništvo je u međuvremenu nastojalo izbjeći zastaru, pa je u optužnicu ubacilo i kazneno djelo ratnog profiterstva, koje ne zastarijeva. No, Županijski je sud samo potvrdio raniju odluku Općinskog suda.
“Kaznena djela koja su stavljena na teret izmijenjenom optužnicom okrivljenicima Josipu Guciću, Krsti Romiću, Zvonimiru Guciću i Gordanu Jezidžiću počinjena su u razdoblju od 10. siječnja 1995. do 31. prosinca 1996. godine. Stoga je zastara kaznenog progona nastupila protekom 22 godine od navedenih datuma”, zaključio je Županijski sud, s obrazloženjem da tužiteljstvo nije uspjelo dokazati ratno profiterstvo te da su imali nekoliko formalnih propusta u izmjeni optužnice.
Guciću NIK nije bio jedina žrtva. On se tijekom pretvorbe i privatizacije dokopao vlasništva i u Brodokomercu, Ferimportu, Osječkoj pivovari, Slavonija osiguranju, Getrou, Izvoru, Naprijedu, Astoriji, Amfori, Primorju, Euroni… U najbolja vremena poslovanja, u njima je radilo oko 10.000 ljudi, a Gucić ih je uništio prezaduživanjem i isisavanjem novca. Zbog velikog broja kaznenih progona, koji su sada uglavnom u zastari, Gucić je 2007. pobjegao iz Hrvatske.
