U policiji kažu da su nestanci maloljetnika povećani pred kraj školske godine, kad se zaključuju ocjene, i nakon blagdana, kad se neki maloljetnici ne vrate u domove za odgoj djece. Također, povećanje nestanaka osoba očekuju i za vrijeme ljetnih mjeseci.
"Djeca više bježe u navedenom razdoblju jer je njihova odluka u manjoj mjeri povezana i s razmišljanjem da ne budu izloženi vremenskom neprilikama, te im je lakše pronaći eventualno neko mjesto za 'preživljavanje' ukoliko se nisu prije o toj odluci s nekim dogovorili", objašnjava socijalni radnik Božo Vrkljan, ujedno i ravnatelj Doma za odgoj djece i mladeži Zagreb.
Na ulici im je bilo gore nego su mogli pretpostaviti
Kroz Prihvatnu stanicu ovog zagrebačkog doma, u kojoj završe djeca koja su pronađena u skitnji bez nadzora roditelja ili skrbnika, od početka godine prošlo je 146 djece i maloljetnika, što je negdje na razini prošle godine. Od tog broja 18 prihvata se odnosi na maloljetne strane državljane.
"Najčešće su se skrivali kod prijatelja, i to kod onih kod kojih obiteljska situacija nije najstimulativnija, gdje nema potrebnog nadzora i kontrole. Neki razrađen plan nisu imali, a situacija na ulici je bila i gora nego su mogli pretpostaviti", kaže Vrkljan o iskustvima djece koja su bježala iz obiteljskog ili popravnog doma.
Kad je u pitanju bježanje od kuće, kaže Vrkljan, broj dječaka i djevojčica gotovo je podjednak, a najčešće se radi o nešto starijoj dobnoj skupini, od 15 do 18 godina. Policiji je od početka 2012. prijavljen nestanak dviju osoba mlađih od 14 godina, no one su, srećom, pronađene.
Manje bježe zbog ocjena, više zbog loše obiteljske atmosfere
O tome zašto maloljetnici bježe od kuće, policija navodi mnoge razloge, pa tako i ocjene u školi. Iz Vrkljanovog iskustva, ocjene, odnosno neznanje i nemogućnost adekvatnog izvršavanja nekih školskih obveza u nekim slučajevima jesu jedan od razloga bježanja od kuće, ali primarni razlog je ipak disfunkcionalnost i loša obiteljska atmosfera, pa avanturizam, zaljubljenost i slično.
"Statistike govore da je recidivizam učestao, a povezan je prije svega s razlozima koji su doveli do takve odluke i za čije razrješavanje najčešće treba potražiti stručnu pomoć, a takve mjere najčešće poduzima nadležni Centar za socijalnu skrb kroz mjere obiteljsko-pravne zaštite", kaže Vrkljan.
Na pitanje što bude s djecom koja se ne žele vratiti kući, kaže da ona najčešće ostanu ili budu dovedena u dom sa zahtjevom za provođenjem stacionarne dijagnostičke obrade.
"Takva djeca u našem stacionaru ostaju četiri tjedna, te im tim stručnjaka različitih profila (socijalni radnik, socijalni pedagog, psiholog, psihijatar i drugi vanjski suradnici) donosi nalaz, odnosno prijedlog i mišljenje koje mjere poduzeti", objašnjava Vrkljan dodajući da su u ovoj godini do sada imali četvero djece koja se nisu željela vratiti u roditeljski dom, te su neka smještena, a neka čekaju smještaj u ustanovu.
