Harald Kopitz, policiji je s bolesničkog kreveta u KBC Sestre Milosrdnice priznao da mu je cilj bio ubiti svoju vlastitu djecu, blizance od sedam i dječaka od četiri godine - bezbolno, doznaje Večernji.
Svoju je zamisao proveo u djelo u noći s petka na subotu oko 2 sata ujutro. No, kako je na Facebooku, u oproštajnoj poruci priznao da mu u posljednjih godinu i pol dana ništa nije pošlo od ruke, tako mu nije ni uspjela zamisao da troje djece, nevina bića koja još nisu bila sasvim ni svjesna svog života, ubije brzo i bezbolno.
Plan mu se izjalovio
Bivša mu je supruga, ništa ne sluteći, ostavila djecu u petak te pošla na poslovni put u Dubrovnik. Harald se te večeri igrao s djecom, skuhao im večeru i spremio na spavanje. Trebao je to biti san iz kojeg se nikad neće probuditi, jer im je svima dao koktel raznih tableta; u hrani ili piću, još nije poznato. Djeca su relativno brzo zaspala, kao što je i očekivao.
No, nije očekivao da će se ubrzo početi buditi. Umjesto da mu to bude znak da prestane sa svojim paklenim planom, on je nastavio na najgori mogući način. Njegov stariji sin, jedan od dvoje blizanaca se prvi probudio. Harald ga je zgrabio za vrat i gušio do posljednjeg znaka života. Kasnije je sve ponovio s djevojčicom i četverogodišnjim mališanom.
Kao da ni to nije bilo dovoljno, uzeo je njihova beživotna tijela i odnio ih na kauč u dnevnom boravku. Oko njih je posložio njihove omiljene igračke. Potom je krenuo presuđivati sebi. Plan je bio isti - koktelom tableta i s nešto alkohola utonuti u vječni san.
Nema pomoći
Onesvijestio se i pao na pod, a sljedeće što je vidio bili su policajci i djelatnici hitne pomoći. Plan mu opet nije uspio. U trenutku kad je poslao svoju djecu na spavanje, Kopitz je na Facebooku napisao oproštajnu poruku:
"Zbogom svima, otići ću jer više ne mogu. Ljubav mog života ostavila me jer je moja bivša žena bila jako loša prema njoj i nemam novca. Sve što sam pokušao u zadnjih godinu i pol nije me vratilo na posao, čak mi ni braća iz masonske lože nisu mogla pomoći, na kraju mi nisu ni odgovarali na pozive. Samo su mi prijatelji Manfred, Roland i brat Helmut pomogli koliko su mogli. Sada sam došao do kraja. Zato, zbogom".
Tu je poruku uočio netko od njegovih poznanika i odmah alarmirao policiju. Jedan od policajaca koji su, nažalost prekasno, došli na poprište, rekao je da je taj prizor bio nešto najtužnije što je doživio u svojoj karijeri. Policijska uprava zagrebačka izrazila je sućut majci i široj rodbini te pružila psihološku pomoć djelatnicima koji su izašli na dojavu.
Pomoći za troje djece, nažalost, nije bilo. U zoru su njihova tijela prevezena na obdukciju, a Kopitz je završio u KBC-u Sestre Milosrdnice gdje se probudio. Zasad je stabilno, ali će ostati na promatranju. Iako je sve priznao policiji, procedura je takva da dvojica "plavaca" dežuraju ispred njegove bolesničke sobe. Čuvat će ga sve dok ne bude bio u stanju odgovarati na pitanja u policijskoj postaji.
Daleko od idile
Županijsko državno odvjetništvo već ga tereti za tri kaznena djela teškog ubojstva malodobne djece. Za to može dobiti između 10 i 50 godina zatvora.
Kad su majci dojavili što se dogodilo, ona je ostala u šoku, zbog kojeg je završila u dubrovačkoj bolnici. Ubrzo je izašla i otišla u Neum, odakle je, navodno, rodom. Ona i Kopitz su bili neko vrijeme u braku. Odlučila je zadržati njegovo prezime, a unatoč razvodu, dopuštala mu je da redovito viđa djecu. Susjedi tvrde da se prema njima odnosio izrazito lijepo, a o tome svjedoče i idilične fotografije na Facebooku.
Očito je to bilo daleko od idile. Na proljeće je objavio podulji status s fotografijom iz bolničke postelje. Napisao je da slavi drugi rođenda, jer se "zahvaljujući ljubavi svog brata, djece i bivše zaručnice uspio othrvati smrti koju je već gledao u oči i vratiti natrag u život“. Je li i tada digao ruku na sebe?
Što ga je toliko mučilo? Zna se da su osim ljubavnih, Kopitza mučili i financijski problemi. Diplomirao je poslovno upravljanje i administraciju na Dunavskom sveučilištu u Kremsu, radio je na rukovodećim pozicijama u Boschu i Alcatelu, imao je zavidnu konzultantsku karijeru, a onda je, prije dvije godine, sve krenulo nizbrdo. Poslovi su mu počeli propadati, niti njegove vlastite tvrtke nisu opstale.
Kopitz je u Hrvatsku došao poslom, gotovo punih 15 godina radio je s hrvatskim poduzetnicima i financijašima. Česta poslovna putovanja nagnala su ga da zavoli našu zemlju, doseli se ovdje i skrasi. Reći će mnogi - uzalud.
