Mario B. (41), zaštitar koji je uhićen zbog ubojstva Silvane Nekić (43), Našičanke koja je desetak godina živjela u Zagrebu, pred istražnim sucem i tužiteljima branio se šutnjom. No, policajcima je ispričao što se događalo tog četvrtka u njezinu podstanarskom stanu u ‘raketama’ na Trnju, kao i u danima koji su uslijedili, prije nego što se predao, piše Jutarnji.hr.
Nije prestajala kvocati
Tog i prethodnog dana imao sam problema sa želucem. Proljev mi nije dao mira pa sam uzeo slobodne dane. Silvana i ja šetali smo gradom, kupovali voće, kekse. Razišli smo se nakratko i susreli opet oko 19 sati ispred banke na Vukovarskoj. Došao sam, a nje nije bilo. Nazvala me i rekla da je 100 metara dalje. Bila je ljubomorna, nabrijana. Prigovarala mi je zašto s njom ne želim djecu, a s bivšom ženom imam dvoje. Došetali smo do zgrade. Nije prestajala psovati. Kleknuo sam na nogostup ispred nebodera i molio je da prestane. Nakon ulaska u stan svađa je nastavljena. Spustila je rolete. Kvocala je i dalje dok je u kuhinji stavljala suđe u ormariće. Uhvatio sam je za vrat i s njom pao na krevet. Smračilo mi se! Počeo sam stiskati grlo - ispričao je Mario. Kaže da je potpuno izgubio osjećaj da je davi jer se nije opirala niti pružala otpor.
- U jednom trenutku osjetio sam da me ruke jako bole od stiskanja. Prekasno sam shvatio da je mrtva - rekao je Mario B. Tijelo je umotao u deku i plahtu da prikrije smrad koji će se uskoro početi širiti. Nije mu palo na pamet da pozove Hitnu pomoć i policiju.
Zapalio svijeću i tamjan
- Iz njezina novčanika uzeo sam dvije kartice. I mobitel Samsung S4. Otišao sam na bankomat i s podignutih 4000 kuna prošetao do automat kluba na Savskoj, gdje sam ostao do navečer. Iako sam na početku uspio zaraditi 10.000 kuna, kasnije sam sve izgubio. Opet sam otišao na bankomat dignuti par tisuća i vratio se oko četiri ujutro u stan. Legao sam pored Silvane i zaspao. Jutro poslije, u petak, probudio sam se i otišao po kruh i novine. Odlučio sam prodati njezin mobitel. U Plavom oglasniku našao sam kupca. Sreo sam se s čovjekom i prodao mu ga za 2000 kuna. Preko puta Zagrebačkog velesajma sam ih prokockao - povjerio se Mario koji se u društvu kockara zadržao sve do 21 sat. Vratio se u stan u kojem ga je dočekao isti prizor.
Pojavile su se truležne promjene i smrad je postajao sve nesnosniji. Zapalio je svijeću i tamjan, otvorio prozor i legao, opet, kraj Silvanina tijela koje je dodatno prekrio tkaninama. Jutro poslije, u subotu, odmotao je leš i navukao vrećicu na glavu. Zatim je uslijedio poziv njezine zabrinute majke koju je, tek nakratko, uvjerio da je Silvani pozlilo, da je završila u bolnici i ne može razgovarati jer joj je mobitel na servisu. I kćeri, koja boluje od cerebralne paralize, a s kojom je trebao provesti vikend, lagao je da je u bolnici te da se sumnja na najgore.
Otišao je u grad kockati, vratio se u stan i opet legao pokraj Silvanina tijela. U nedjelju rano ujutro izašao je iz zgrade i uočio da ga prate neki ljudi u autu.
Lunjao po gradu
- Toj trojici dugovao sam novac. Skrivao sam se, ali dan kasnije, u ponedjeljak, nisam im uspio pobjeći. Bio sam kod bankomata. Kamatari su mi uzeli ruksak s ključevima, karticama, osobnom i vozačkom te zaštitarskom iskaznicom. Ali i 9000 kuna. Ne želim ih imenovati jer ih se bojim, dužan sam im još 20.000 kuna. Pokrali su me. U stan više nisam mogao bez ključeva. Otišao sam na Jarun. Razmišljao sam o samoubojstvu. Kupio sam skalpel da prerežem žile - ispričao je još Mario. Odustao je od te nakane te odšetao bivšoj punici i kroz zatvorena vrata, jer mu nije htjela otvoriti, govorio da mu je život u opasnosti. Ona je znala za njegove laži pa ga je otjerala. Kasno poslijepodne sjeo je u tramvaj. Prolazile su stanice. Kad se našao na onoj pokraj policije na Črnomercu, izišao je i ušetao u postaju.
- Grize me savjest, ne mogu više. Mene tražite - blijed kao krpa i totalno iscrpljen predao se policajcima.
Pomirili se nekoliko dana prije ubojstva
Mario B. cijeli je rat proveo u vojsci. Oženio se 1996. godine i dobio dvoje djece, ali bračna idila baš zbog njegove uznapredovale ovisnosti o kocki i sve većim dugovima raspala se nakon sedam godina.
U zaštitarskoj tvrtki Klemm Security počeo je raditi 2007. godine. Silvanu Nekić upoznao je 2012. kao zaštitar na porti Riz odašiljača, kompleksa u kojem se nalazi i tvrtka u kojoj je radila nesretna Silvana. Otišao je iz roditeljskog doma i preselio se Silvani na Zeleni trg. Veza je bila burna. Bezbroj svađa, prekida, mirenja... Nesuglasice su u siječnju kulminirale prekidom, a nekoliko dana prije ubojstva i ponovnim mirenjem. Opet se vratio u njezin stan. Donio je stvari. Nova svađa zavšila je zločinom... U ponedjeljak u 13 sati, kada je Silvanina obitelj ušla u stan, okrenuo im se svijet. Iste večeri, slomljeni ubojica Mario B. ušetao je u policijsku postaju.
Stručnjakinja za kvalitetu očekivala je promaknuće. Vrijedna, dobra i samozatajna. Tako bi u nekoliko riječi poznanici opisali ubijenu Silvanu Nekić. Silvana je iz rodnih Našica u Zagreb došla još za studentskih dana. Nakon što je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva diplomirala elektrotehniku vratila se u Slavoniju, ali se prije više od deset godina trajno preselila u Zagreb. Živjela je u podstanarstvu, a posljednji stan koji je unajmila bio je onaj na drugom katu jednog od nebodera u zagrebačkim Raketama na Trnju.
Bila je odlična učenica i studentica, a na poslu dobra prijateljica i kolegica. Upravo tako su je opisali i na posljednjem radnom mjestu u zagrebačkoj tvrtki CEI-IETA - vrijedna i marljiva, prava profesionalka. Zapravo teško zamjenjiv radni kadar na mjestu predstavnika sustava za kvalitetu. Nedavno je trebala dobiti još odgovorniji zadatak.
Silvana Nekić bila je povezana s obitelji iako nije često odlazila u rodne Našice. Kontakte je održavala intenzivnim telefonskim razgovorima s roditeljima i sestrom blizankom s kojom je bila posebno povezana. Njezina samozatajnost došla je do izražaja svagdje gdje se pojavljivala - od radnog okruženja pa do zgrade u kojoj je stanovala. Malo su znali o njezinu privatnom životu.
Na portirnici bloka u kojem se nalazi tvrtka u kojoj je radila upoznala je Marija B., muškarca s kojim je željela zasnovati obitelj.
Nažalost, prekasno je, kao i njegova bivša supruga, doznala za njegovu kockarsku strast. Nesebično mu je davala novac. Povjerenje je išlo do te mjere da je Mario B. znao i PIN njezine bankovne kartice. Unatoč svađama koje su je iscrpljivale, silno ga je voljela. O svemu je pričala s majkom, pa i o susretu koji se trebao dogoditi pola sata prije nego što ju je Mario B. ubio.
