Gost RTL Direkta bio je detektiv i bivši načelnik krim policije, a danas konzultant za poslovnu i javnu sigurnost Željko Cvrtila.
S obzirom na slučaj Željka Dolačkog, kako
to da policija ovako olako dozvoli da osuđenik pobjegne, nije ovo
prvi takav slučaj gdje optuženik ne dođe na izricanje presude i
onda ako je proglašen krivim
pobjegne?
Nažalost, takav je zakon i tu je ključ problema. Nije da policija
nešto dozvoli ili pravosuđe ne dozvoli. Naprosto prije presude
nema zakonskih okvira da bi policija išla nadzirati,
kontrolirati, provoditi, uhićivati osobu za koju se možda
pretpostavlja da će biti osuđena u momentu kad se ta presuda još
ne zna.
Ne bi li ga mogli diskretno pratiti,
preventivno?
Ne. Nema zakonskih okvira za to u takvim situacijama. U nekim
drugim drugim situacijama se to radi, nadzire - provode se
prikrivene mjere nadzora - jasno, uz dozvolu suda. Isto tako sada
kada je raspisana tjeralica, policija može poduzimati ciljano
traganje za sada već vjerojatno odbjeglom osobom, a to uključuje
i nadzor kuće, boravka, njegovih komunikacijskih sredstava te
pojačani nadzor nad graničnim prijelazima i sve ostalo.
Ali do trenutka raspisivanja tjeralice on je mogao
granicu prijeći potpuno legalno?
Da, ali ne znači da je ne može i sada prijeći na legalnim
prijelazima - naprosto u nedostatku kontrole policijskih
službenika slijed nekakve gužve - ne kontrolira se baš svako
vozilo uvijek pa može i tako prijeći, može doći i do izmjene
identiteta, izgleda, krivotvorenja dokumentacije, a nisu
isključen ni ilegalni prijelazi.
Vi ste poznavali gospodina Dolačkog, jesu li vam se
karijere negdje srele?
Znali smo se, radili smo nešto različitije poslove.
Je li taj mit o tome da je on vrhunski detektiv bio
napuhan pa se sad rasprsnuo ili je doista imao neke
rezultate?
Teško mi je sad procjenjivati, imao je određenih rezultata u to
vrijeme, dosta je bio agilan, u muvingu, na sve očevide je
dolazio, na sve događaje iz njegova repertoara.
I kako se to onda čovjek preokrene, može ga
prebaciti?
Može se prebaciti, rijetko se to događa, pogotovo u ljudi koji su
dugo u sustavu, koji znaju jako dobro što je to crta - gdje se ne
smije prijeći. Međutim, ako je to tako kao što je u presudi, ako
je on tu crtu ipak prešao - ja bih to pripisao jednom truležu od
sustava koji se sve više zapravo pretvara u trulež - a to su
kadrovska i politilčka kadroviranja. On je bio svjestan da je
definitivno pred političkom smjenom. Usko je surađivao s bivšom
političkom opcijom - radio u zasebnim grupacijama još kad je
Ostojić bio ravnatelj policije i Ostojić ga je bio i vratio iz
Siska gdje je bio dislociran nakon nekih prvih problema u
karijeri. Naprosto je vidio da tu nema kruha i mnogi policajci
zapravo su jako razočarani i ne provode zakon onako kako bi ga s
guštom provodili da se te turbulencije i te smjene svakih četiri
godine pa čak i češće ne događa čak i vrhunskim stručnjacima da
ih se baca nazad na početak karijere.
S obzirom na to da je kako god vješt policajac, ipak
koliko je on što se tiče bijega u prednosti pred policijom koja
ga sad traži?
Ako se zaista odlučio na bijeg i ako je to zaista tako - nadam se
da nije nekakva druga situacija, koja možda može biti i gora - da
je nije u tom smjeru poduzeo - poznaje on sustav, ljude i kako
sve funkcionira i naravno da mu to olakšava stvari.
Na što ste aludirali?
Ne bih tu sada dalje išao u tom smjeru, pričekajmo što će
biti.
Zanimljivo je u ovom slučaju da policija nije našla ni to
zlato i tih 380.000 eura koje je navodno opljačkao iz svog sefa,
a nije pronađena ni ta famozna pila kojom je navodno opljačkao
sef? Znači li to da je taj slučaj policijski doista na tankim
nogama?
Nije nužno za dokazivanje da pronađete ukradene stvari, imate
neke druge načine dokazivanja koji su - po meni ovo što sad sud
govori je dosta čvrsto, nije tu samo pila, nego su tu i određene
čestice metala koje su pronađene u njegovu posjedu gdje se
kemijskim vještačenjem utvrdilo da su istovjetne kemijskom
sastavu metala s kase i onda je upitno kako se to našlo kod
njega.