Vahid Halilhodžić je zaista bio sjajan nogometaš. Vrhunski centarfor, pokretljiv, visok, fenomenalne tehnike i brzih prodora. Slovio je kao, recimo to tako, proizvod mostarske škole nogometa u kojima je klub Velež nudio sportskom svijetu bivše države sjajne igrače, ranih 70-tih godina Bajevića, Marića i Vladića (u navijačkom puku zvani – BMV), kasnije Sliškovića, Halilhodžića, Primorca, a nastavak su bili isto sjajni nogometaši Kodro, Tuce, Kajtaz...
Rođen u Jablanici 1952. godine Halilhodžić se relativno kasno, u 14. godini, opredijelio za nogomet, a u Veležovoj prvoj momčadi je zaigrao već kao junior. Smatrali su ga nasljednikom sjajnog centarfora (danas je isto sjajan trener) – Dušana Bajevića. Vaha je to uistinu i bio.
Velež se sa izvanrednim igračima primakao klubovima 'velike četvorke' u Jugoslaviji (Zvezdi, Partizanu, Dinamu i Hajduku), no nikad nije osvojio prvenstvo, ali se dvaput uspio domoći Kupa, 1981. i 1986. godine.
Taj prvi, 1981. godine u finalu protiv Željezničara osvojio je i sadašnji trener zagrebačkog Dinama. Prvenstvo Velež nije osvajao, iako se pamte sjajne sezone 1974. i 1975. godine kada je bio blizu, Hajduk je bio prvi, makar ga je Velež znao dobiti i s 5:0.
Halilhodžić se danas smatra zaštitnim znakom Nogometnog kluba Velež koji je postao kolateralna žrtva surovog rata u Bosni i Hercegovini te nije na nama da sudimo zašto se sve to dogodilo i kako je Velež kao klub nastradao. No, Velež i danas postoji igra u Premier ligi Bosne i Hercegovine, gajeći baštinu svih tih sjajnih igrača koje smo nabrojali.
Halilhodžić je skupio i 32 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije, a 1983. otišao je u Francusku, u Nantes. Tamo ga je francuska javnost upoznala kao izvanrednog nogometaša, nastanio se potom u toj zemlji, završio trenerske škole i postao moderan nogometni stručnjak.
Trenirao je francuski Beauvais-Oise, marokansku Raju Casablancu, pa opet francuski Lille, Rennes i PSG, bio je u Trabzonsporu u Turskoj, u Al-Itihadu u Saudijskoj Arabiji, a zadnje je bio izbornik Obale Bjelokosti gdje je dobio naprasni otkaz nakon što je tu momčad odveo na svjetsku smotru u Južnu Afriku ovoga ljeta. Ne smijemo zaboraviti da je bio i trener oba kluba u kojima je igrao – Veleža i Nantesa.
Njegova biografija veli da su mu najveći uspjesi kao igrača Kup s Veležom 1981., te prvenstvo s Nantesom 1983. Inače, u francuskoj ligi bio je najbolji strijelac 1983. i 1985. godine.
Kao trener, oštar i beskompromisan, opisuju ga francuski kolege, imao je uspona i padova. S Rajom Casablancom je 1997. godine osvojio afričku Ligu prvaka Afrike, 1998. je s istim klubom bio marokanski prvak, a u Francuskoj s PSG-om bilježi osvajanje Kupa 2004.
Francuski novinari tvrde još da se mnogi igrači žale kako Halilhodžić postupa s njima, oštar do bola, bez kompromisa dobio je čak i nadimak Vještica iz Bosne. Taj nadimak bi trebao govoriti kako se Halilhodžić postavlja u razgovoru s igračima, objašnjavaju nam Francuzi...
Njegovu životnu priču, kao svakog čovjeka iz Bosne i Hercegovine obilježii je nesretan rat u toj zemlji, Bio je u Mostaru do 1993. kada je cijelu obitelj preselio u Francusku. Tamo je, kako sam kaže, "imao nov početak". Jer, vremena su se mijenjala, morao je opet pohađati francuske trenerske tečajeve za dozvolu nogometnog trenera, no uspio je, iako je sve morao polagati dvaput.
Trenirao je i Ronaldinha u PSG-u, sam tvrdi da "talentiranijeg igrača nije vidio", no još uvijek čeka pravi europski uspjeh kao trener i možda se i zbog toga odlučio preuzeti Dinamo. Jer, uspjeh bi za posrnuli zagrebački klub bio plasman u - Ligu prvaka!
Halilhodžića su hrvatski mediji, pak, najviše spominjali kada je Ćiro Blažević preuzeo Bosnu i Hercegovinu. Zasmetala je Blaževića izjava Vahida Halilhodžića kako "ne može biti izbornik zemlje za koju je govorio da ne postoji".
"Za treće mjesto na SP-u u Francuskoj Ćiri skidam kapu, ali za ono što je govorio o Bosni, to mu ne mogu oprostiti", govorio je tada Halilhodžić, a sad, kada ga novinari podsjete na tu rečenicu, pomirljivo kaže:
"Jest, tada sam to rekao, ali u nekoliko godina moje se mišljenje promijenilo, nije to sramota. Blažević je napravio sjajan posao s bosanskohercegovačkom reprezentacijom", kaže nogometna legneda iz Bosne i Hercegovine koja bi zaista htjela, a valjda bi danas-sutra i trebala biti izbornik svoje zemlje.
No, u Savezu podijeljenom između tri nacionalne struje, bez novaca i pod prismotrom i UEFA-e i FIFA-e, teško bi mogli naći dovoljno novca da plate Halilhodžića.
Iz ovoga podneblja to uspijeva samo Dinamu koji se Halilhodžića dokopao tek 2010., a lovio ga je kao igrača još ranih sedamdesetih godina. Nikad nije kasno, veli poslovica, ali neki, pak, vele – u Dinamu je uvijek je prekasno.
Čovjek s francuskim ordenom Legije časti zauzeo je pozu za najteži zadatak u svom trenerskom životu. Baš je dobro komentirao jedan Dinamov navijač u jednoj radijskoj anketi.
"Zašto Halilhodžića netko nije upozorio gdje dolazi i što se ovdje događa", da bi onda sam odgovorio:
"Da, nitko nije imao pet dana vremena sve to mu ispričati!".
Sve vaše prijedloge, ideje ili kritike možete slati autoru na e-mail: Mario Lešić.
