Četverostruki olimpijski pobjednik na duge pruge, poznat pod nadimkom "češka lokomotiva", nalazio su u vojnoj bolnici nakon što je 30. listopada doživio moždani udar. Prema izjavama liječničkog konzilija, Zatopek je od prijama u bolnicu bio u kritičnom stanju. Ove je godine dugoprugaška legenda tri puta bila primljena u bolnicu, no ovoga puta srce nije izdržalo. Lamine Diack, predsjednik Svjetskog atletičarskog saveza, među prvima je odao počast Emilu Zatopeku.
"Emil Zatopek bio je idol mladih, i danas njegova dostignuća predstavljaju primjer svima koji žele uspjeti u sportu," objasnio je Diack.
Svoju prvu zlatnu olimpijsku medalju Zatopek je osvojio 1948. godine u Londonu u utrci na 10000 metara istrčavši pritom i svjetski rekord, dok je na dvostruko kraćoj dionici osvojio srebrno odličje. U olimpijsku povijest upisao se, međutim, četiri godine kasnije na Igrama u Helsinkiju, gdje je u svega osam dana slavio na 5000 metara i 10000 metara, te u maratonu. Zatopekova pobjeda u maratonu ostala je posebno upečatljiva. U toj utrci je prije cilja zaostao i upitao protivnike je li tempo dovoljno brz. Nakon toga je u ciljnoj ravnini ubrzao i ostavio cjelokupnu zapanjenu pratnju skoro za cijeli kilometar.
"Na trkalištu sam uvijek htio pobijediti. U Helsinkiju sam bio umoran nakon utrke na 10 000 metara, no svejedno sam 'razbio' sve svoje protivnike," rekao je u svojoj biografiji Emil Zatopek.
U karijeri prožetoj uspjesima, Zatopek je osvojio tri europska naslova, a svjetske rekorde je postavljao 16 puta. Njegova supruga Dana Zatopek u Helsinkiju je osvojila zlatno odličje u bacanju koplja. Češka zvijezda nikada nije pratila popularne trendove u atletici, niti je primjenjivala općeprihvaćene metode treninga. Njegov jedinstveni stil ostavio je dubok trag u današnjoj modernoj atletici. Na trenizima je, umjesto trčanja dugih pruga, više volio trčati 400 metara u punoj brzini. Na taj je način uvježbavao eksplozivnu završnicu utrke, dok je, ionako, posjedovao nevjerojatnu izdržljivost.
Van trkališta je Zatopeka odbacio čehoslovački režim nakon što je otvoreno podržavao demokratske promjene 1968. godine, poznatije kao "praško proljeće". Smijenjen je s visokog položaj u vojsci i Čehoslovačkoj komunističkoj partiji, a nakon toga je upućen na šestogodišnji rad u rudnik urana. Njegova država je, ipak, shvatila njegov doprinos čehoslovačkom sportu, te ga je 1982. godine zaposlila u Ministarstvu sporta.
"Emil Zatopek upoznao je najveća slavlja i najveće patnje, i zbog toga će biti vječni simbol atletike," zaključio je Lamine Diack.
