Brojna obitelj - prizor koji malo koga ostavlja ravnodušnim! Ali,
kako to već u Lijepoj Našoj najčešće biva, roditelje s puno djece
ćemo, prije proglasiti ludima, nego - ludo hrabrima. Možda vas
ova priča razuvjeri.
Sedmero malih Antunovića živi s majkom Ružicom. Suprug Pero je na
privremenom radu u Njemačkoj i doma dolazi dva puta na godinu.
Otac zarađuje, a majka odgaja. Kao u neka stara vremena.
Ružica i Pero baš i nisu planirali sedmero mališana. Ali svako su
dočekali s istom radošću. Roditeljska se ljubav, kaže Ružica, sa
svakim novim djetetom povećava.
Sedmero djece od 3 do 21. godine, sedam različitih karaktera,
sedam dnevnih rasporeda. To je Ružičin život. Ali, svaku večer
zaspi sretna i nimalo opterećena komentarima dežurnih
kritičara.
Ružica je svjesna da njezina djeca u Hrvatskoj nemaju
perspektivu. Teško će pronaći posao i možda će jednom, poput
njezina supruga, otići daleko od ovog dvorišta. Ali, Ružičin je
dom škola pravih vrijednosti, iz koje će u život jednom poslati
posebne mlade ljude.
Djeca iz brojnih obitelji su samostalna i odgovorna, a istodobno
skromna i nesebična.
Možda vam se život unutar ova četiri zida može učiniti prebučnim.
Jer ovdje se stalno nešto događa! Antunovići su braća i najbolji
prijatelji.
Iako ih se često mjerka i stavlja pod povećalo, Antunovićima
ništa ne nedostaje. Osim možda jednoga...
Nisu svi dani bili tako lijepi i nasmijani. Trebalo je puno
žrtve. Ružica je uspjela u nečemu čega se svi potiho boje. Jer,
ipak je najteži posao odgojiti čovjeka, a iz ove bi kuće uskoro
moglo izići čak sedmero dobrih ljudi.
U obitelji Antunović svako dijete ima i brata i sestru. I to puta nekoliko jer su se mama i tata potrudili da ih na svijet donesu čak sedmero. Prije nekoliko desetljeća to bi bilo posve uobičajeno. Danas tek 12 posto obitelji u Hrvatskoj ima više od dvoje djece, pa su Antunovići rijetkost vrijedna divljenja.
