Mi Slaveni smo skloni da svoj tradicionalni hendikep plasiramo onima kojima to najmanje smijemo, a to je igračima. Boli te ku*** tko je izbornik, igraj za hrvatsku reprezentaciju, igraj za sebe!
Pa toga u ovim naprednijim zemljama nema. Taj problem ne postoji u Engleskoj, Njemačkoj, toga samo kod nas ima. Oni izbornika izaberu prije i nije nikome važno. Igrač mora imat tu svijest što je najveći interes, da on ima privilegij da brani hrvatsku domovinu i da je predstavlja.
Sad se on sjetio i cmolji 'nema Bilića, nema Markovića'. Ma dajte, pa to je smiješno! Traži ga Real Madrid, a on ovo, ono...
Sve to pada u vodu. Ja sam uvjeren da naši momci znaju da je ovo najveća predstava u Europi, i tu nema velike potrebe za osobitom motivacijom, motiv je tu sam po sebi. U moje vrijeme je to bilo vojnički. Patrioti su ginuli na bojišnici, a ti da mi ovdje ne gineš? Ma, nema šanse! Ja sam imao jednu privilegiranu situaciju što se tiče motiviranja ekipe, samo bi im u autobusu pustio kazetu kako se bore naši patrioti za domovinu. Pa da se ti nećeš u ovoj kao viteškoj borbi, nogometu, pokazat. Jebote viteška borba, tamo na frontu možeš glavu izgubit. Tako da ja nisam im'o tih problema.
I ja znam kakvi su naši igrači, kad je trebalo potegnut protiv Turaka u presudnoj utakmici, je**** smo mater svima. Jer oni imaju neophodni kapacitet da to riješe, mogu pobijedit svakog. Pa vidite vi ovog Jelavića, koji je počeo biti teror na Otoku. Zamislite vi, on kaže: 'Svaka čast Njemačkoj, svaka čast Španjolskoj, ali Hrvatska je prvi favorit na EURU?!'
Ma svaka Nikici čast, tako to treba! Moraju dignut ljestvicu visoko i samo ravno. Idemo do kraja!!!
