"O tom potom, kad ja odlučim", uzvratio je premijer Plenković na pitanje novinara je li ovo posljednji radni posjet ministra Aladrovića kada je povodom Dana Požeško-slavonske županije boravio u njegovu društvu u Požegi. Ministar Aladrović, naime, zbog optužnice da je sudjelovao u sređivanju posla za kćeri HDZ-ovaca visoko kotira na top listi ministara koji će vrlo izgledno biti zamijenjeni u tzv. uskršnjoj rekonstrukciji vlade. Ali za sada i dalje radi kao da ništa nije bilo, a premijer osobno uzvraća novinarima kad se usude nešto pitati oko toga. Nije Plenković pokazao interes ni za probleme s kojima je startao njegov novi ministar Paladina jer mu mediji iz dana u dan otkrivaju nove nevjerojatne financijske i imovinske akrobacije. "Da ne znam koga stavim, bit će na rendgenu da mu se nađe ne znam što", prokomentirao je Plenković kao da je Paladini otkrivena neplaćena parkirna kazna, a ne sumnja da je izvlačio imovinu iz tvrtke IGH koju je trebao voditi i spašavati kao predsjednik Uprave.
I potpredsjednik Vlade, Boris Milošević, s optužnicom da je sudjelovao u udruženom poguravanju odabranih kandidata za bespovratna sredstva, koji je dosta dugo izbjegavao medijske nastupe nakon objave USKOK-a, počeo je nastupati "pod normalno" i čeka da "premijer odluči".
Reality show
Ovo je sada već treći tjedan reality showa zvanog "Uskršnja rekonstrukcija" i malo-pomalo se bliži i Uskrs, a onda će i premijer Plenković morati presjeći i okončati spektakl koji ga nevjerojatno zabavlja. Upravo to je i izgovorio. "Zabavljam se s brojnim neistinama, šaranjima, dezinformacijama koje se pišu", rekao je Plenković kada je sa svojim novim ministrom, Paladinom, obilazio potresom razorena područja u Sisačko-moslavačkoj županiji. Već dugo nije bio toliko u fokusu kao onaj koji jedini zna, kao onaj koji se igra sudbinom svih svojih kandidata, pušta ih da mu se umiljavaju, da se natječu u skrušenosti i prezentaciji svojih postignuća, ali i u objavama koliko su spremni žrtvovati za stranku i njega osobno. I veseli ga što se iz njegova HDZ-a i iz redova one sitneži koja drži HDZ na vlasti, čuvenih koalicijskih partnera, pušta u javnost ovo ili ono ime i očekivanje da će ministrica ili ministar x biti svakako smijenjen i zamijenjen osobom y.
"Kada ja odlučim da je stvar zrela, tada ćete to vidjeti i čuti", jedna je od Plenkovićevih rečenica koja pokazuje suštinu cijelog postupka. Nema tu kriterija, vrednovanja tko je od ministrica i ministara što učinio, tko je kompetentan ili nije, tko je važniji za funkcioniranje Vlade, tko je na optužnici USKOK-a, a tko nije, samo premijerova osobna procjena "zrelosti stvari". Pustio je namjerno u eter obećanje o uskršnjoj rekonstrukciji Vlade, a onda gleda i čita i smijulji se, zadovoljan da se sve ustalasalo, da je od svega jedino sigurno da ostaje on, takav nedodirljiv i jedini ovlašten procjenjivati "zrelost stvari".
Tko je uopće više siguran u ovoj Vladi? Recimo, nitko ne spominje Ivana Malenicu, ministra pravosuđa, niti ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek, ili ministricu turizma Nikolinu Brnjac. Iako ni stanje u njihovim resorima nije bajno, provlače se nekako ispod radara i moglo bi se reći da su oni svakako sigurni. No, posve je jasno da nitko ne analizira kako je tko od njih radio u pripadajućim resorima. Sigurno je siguran i Zdravko Marić, a najčešći argument za to da se njega nikada ne propituje jest činjenica da ga se smatra kompetentnim za područje financija. Siguran je nesumnjivo i ministar Tomo Medved, čovjek koji za Plenkovića "drži" branitelje i desnicu, a i povodom 10. travnja ove godine se iskazao, taman toliko da podsjeti kako Plenković voli relativizirati "Za dom spremni". No, možda će on u rotaciju, na neko drugo ministarsko mjesto na kojem bi još snažnije mogao nositi teret za Plenkovića? Možda obrana?
Vrijeme zabave za premijera
Nema sumnje da su Andreju Plenkoviću ovo najdraži trenuci u vođenju Vlade. Vrijeme kada on caruje, zabavlja se, kada kao Big brother nadzire svoje ministrice i ministre, opet pretvorene u puke kandidate – koji mogu iznenada izvisiti, bez nekog osobito logičnog opravdanja. Ne voli Plenković vrijeme kada se treba zbilja raditi, kada nema spektakla, draže mu je vrijeme teatralnog novog miješanja karata. Za sve što kasni, recimo u obnovi, on sada lijepo može reći da je to prirodno stanje – jer se sada u posao uvodi novi ministar, koji tek treba analizirati, pohvatati konce itd.
Kako da se žuri Plenković s rekonstrukcijom kada je to stanje prije mnogo slađe nego ono poslije? Jedino što mu kvari radost propovijedanja kako će on jednog dana odlučiti jest činjenica da mu je tu već jedan rekonstruiran ministar, glanc novi, Ivan Paladina. On se upravo uoči Uskrsa odlučio hrabro prezentirati kako će on "ubrzati obnovu" i mnogi su odmah razočarano zapazili da tu nema ozbiljnih alata za pravo ubrzanje, ali uspješno je aktivirana i obrana uobičajena za novake u Vladi: čovjek je tek došao, treba mu još vremena da pohvata konce, sve mu je to novo itd. I još k tome, umjesto da se posveti obnovi, on se mora baviti medijskim "rendgenom".
Ne zanima ga ni USKOK niti medijska otkrića
Već sada Plenković zna da ga čeka novo rendgensko snimanje svih novih ministara i svih rotacija i jasno pokazuje da ga uopće ne zanimaju nalazi rendgena. On je u slučaju Paladina ne samo pokazao da mu je svejedno što će se njegovim ministrima naći, nego i da se on sam uopće ne želi zamarati procesom provjere ili analize osobe koju želi za ministra.
S jedne strane je objavio tzv. rekonstrukciju Vlade zato da bi prikrio činjenicu da ministri koji imaju optužnice USKOK-a moraju otići, a s druge strane ne priznaje ni provjeru ili analizu osoba koje bira za ministre, te tako ruši sve demokratske standarde koji su uvriježeni oko izbora članova Vlade.
Premijer Plenković i njegova prva lasta rekonstrukcije ministar Paladina: hoće li i druge nove ministre birati tako ležerno i bez ikakvih provjera?
Svojim višetjednim igrokazom u kojem neizmjerno uživa mrcvari i hrvatsku javnost i ministrice i ministre koji nesumnjivo u ovim uvjetima dugotrajnog ruleta ne funkcioniraju niti onako kako su funkcionirali ranije – kada smo ih proglašavali jednom od najlošijih hrvatskih vlada svih vremena. Ne samo da se govori o novim imenima izvana, nego se spominju i nove rotacije unutar vlade (možda Božinović ili Medved za ministra obrane? itd.), a i te potencijalne rotacije opet znače da se "novi" ministar mora uhodavati neko vrijeme, i analizirati. Da ne spominjemo scenarije da se za pojedine ministre koji su se "umorili" spominju nagradne pozicije, npr. u HNB-u.
Popravni ispit ili sve po starom?
No, bliži se kraj tog zabavnog dijela. Nasmiješeni Plenković koji se tako zabavlja svim tim spekulacijama koje cure na sve strane, morat će okončati ovo razdoblje pripreme rekonstrukcije i sazrijevanja stvari i objaviti sve to što mu tako dugo sazrijeva, i imena novih, i sve moguće kombinacije sa starima. Plenkovićev manje ili više promijenjen tim morati će početi naprosto raditi jer više neće biti te kulise pripremanja rekonstrukcije i potencijalnog popravljanja.
Iako se Plenković doima kao jedini neupitno siguran, onaj kojeg drži koalicija sa strančicama koje okupljaju minoran broj glasača, činjenica je da je svaka njegova vlada njegova najvažnija legitimacija, da će biti vrednovan prije svega zbog rezultata vlade. A osobe koje on osobno bira u svoj tim govore o njemu više od svih njegovih lijepih govora na međunarodnim forumima. Zato griješi kad kaže da nema on ništa s imovinom svog ministra Paladine i da o tome treba pitati Paladinu, a ne njega. On, Plenković, kada je izabrao Paladinu, birao ga je sa svim tim teretom, svim tim modelima stjecanja imovine i vrijednostima koje donosi. Naravno da on ne mora znati detalje o imovini svog ministra, ali mora biti siguran da su svi modeli stjecanja bili legalni i čisti kao suza.
Upravo je zbog Paladina teško povjerovati da se famoznu uskršnju rekonstrukciju može promatrati kao pokušaj popravnog ispita, kao znak da je Plenković spreman tražiti kompetentne i časne ljude. Radi se više o još jednom paradnom miješanju karata, pa kakva god kombinacija ispadne, bit će dobro – jer očigledno da imamo premijera kojeg ne zanimaju ni potezi USKOK-a, niti medijski rendgeni, a ni konkretni i stvarni rezultati ministara po resorima.
