Ne bi li bilo divno kad bismo svi zajedno živjeli u miru, sreći i slozi, rekla je Yoko Ono na otvorenju izložbe. Je li moguće da se nekadašnja Fluxus umjetnica od svog performansa "Love in", koji se dogodio u krevetu s Johnom Lennonom, nimalo nije promijenila, osim što sada umjesto japanki nosi Chanelove ezoterične tenisice? Bilo kako bilo, Yoko je ipak magnet. Njen nastup se ubraja u poslastice otvorenja 12. Sydneyjskog biennala i prenošen je live na internetu.

No, čemu sve to? Odgovor glasi: Sydneyjski biennale koji egzistira od 1973. nalazi se u krizi. Od 1990. godine, kada je Beuysov prijatelj Rene Block bio glavni selektor izložbe "The Readymade Boomerang", biennale je imao malo uspjeha. Posebno neuspješne bile su posljednje dvije izložbe koje su naglasak stavile na tehnologiju i kulturu svakodnevnice.

Budući da su biennale i Muzej suvremene umjetnosti u Sydneyju ove godine dodatno opterećeni organizacijom Olimpijskih igara, komisija se ovaj put doista potrudila i odlučila koncentrirati na značajne umjetnike.

Vrhunski tim, na čelu s Haraldom Szeemannom, Sir Nicholasom Serotaom iz londonske Tate Gallery te neovisnim japanskim kuratorom Fumiom Nanjom, odabrao je umjetnike. Svaki umjetnik predstavljen je s više djela što znači da je dobio i više prostora. Od odabranih izdvojit ćemo Shirin Neshat, Louise Bourgeois, Bruce Naumana, Gerharda Richtera, Martina Kippenbergera i Paul McCarthnyja koji je već na početku izložbe imao peh jer mu je instalacija "Painter" oštećena prilikom transporta.

Rezultat je, kao što je to lakonski primijetio Robert Storr,- kurator newyorškog Muzeja moderne umjetnosti, kuratoski readymade.

Izložba je postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti, Art Gallery of New South Wales. Ulaz je besplatan, a izložba je otvorena do 30. lipnja.