Objavljene su studije najnovijih istraživanja pedijatrijske struke u Americi, koja su prema psihološkim, socijalnim i zdravstvenim aspektima obradila sve oblike nošenja dojenčeta i prezentirala najpogodniji. Da se radi o vrlo bitnom istraživanju govori i činjenica da se u posljednjih 14 godina (samo u Americi) dogodilo oko 20 smrtnih slučajeva dojenčadi povezanih upravo s nošenjem djeteta u raznim nosiljkama za koje su odgovorni uglavnom roditelji sami.
Nosiljke za bebe možemo podijeliti u dva osnovna modela: tzv. njihaljke odnosno povoje koji se vežu preko ramena, te nosiljke-naprtnjače novijeg doba za nošenje ispred ili na leđima roditelja - nosača.
S psihološkog aspekta za nošenje djeteta u nosiljci mogu se nabrojiti samo prednosti. Uspostavlja se prisniji i manje frustrirajući odnos između djeteta i roditelja, drugim riječima dijete se lakše umiruje, manje plače, te može na razne načine osloboditi svoju energiju i podijeliti je s roditeljem/nosačem. Dodir s djetetom izravno utječe na njegovo brže stjecanje iskustva o svijetu, brže razvijanje osjetila i boljeg osjećaja sigurnosti. Međutim kada se radi o zdravstvenom aspektu nošenja djeteta u naprtnjačama ili nosiljkama, unatoč suvremenim konstrukcijama, kralježnica bebe nalazi se u nimalo idealnom položaju i trpi određena naprezanja koja nisu nimalo korisna za daljnji razvoj djetetove kičme.
U nas su popularne uglavnom samo mekane nosiljke-naprtnjače, a pretpostavka za njihovu uporabu je djetetova sposobnost kontrole prvenstveno glave i trupa, koja se prosječno uspostavlja u dobi od 3 (2-4) mjeseca postnatalnog života. Hvatanje rukama počinje u isto doba, a razvijeno je u 4. mjesecu, što treba imati na umu tijekom nošenja u naprtnjačama. Stoga nošenje novorođenčeta u prva 3-4 mjeseca života, bez obzira na konstrukciju, u nosiljci-naprtnjači nije preporučljivo.
Kao najprikladije i najprirodnije istaknuto je nošenje djeteta u povoju oko ramena u kojem je dijete priljubljeno uz tijelo majke za koji je utvrđeno da djeca nošena u ovom položaju u prosjeku manje plaču i bolje spavaju.
Razlog tome je što dijete u tom položaju najlakše pronalazi sebi najudobniji položaj, a u skladu s razvojnim mogućnostima (tj. više ležeći dok je manje, a više se dižući kada je veće), nosač povoja ima odličnu kontrolu i najbolju zaštitu, a i kontakt dijete-roditelj je po nekim statistikama najprisniji i za dijete umirujući. Djeca se mogu izvrsno nositi u povojima oko ramena čak do 15 kg tjelesne težine.
Povoji i nosiljke-naprtnjače te neki od mogućih položaja djeteta:
1. položaj "klokana" ? dobra potpora mekanoj djetetovoj kralježnici, svi već spomenuti psihološki aspekti, stalna kontrola nad djetetom i najbolja zaštita u slučaju iznenadne potrebe;
2. položaj "trbuh na trbuh" ? iako ga se smatra korisnim kada se radi o vrlo maloj bebi koja se još doji ili ako je pospano, ovaj položaj ustvari nije najbolje rješenje i treba ga izbjegavati;
3. položaj na leđima (kao ruksak ? ?leđa na leđa? ili ?trbuh na leđa?) ? opasniji je za dijete, slaba kontrola onoga koji nosi, mogućnost pada djeteta, otežano stavljanje, mogućnost da dijete nekontrolirano hvata okolne predmete, drugim riječima izbjegavati kada je riječ o dojenčadi;
4. povoj - položaj na boku nosača daje dobar oslonac i koristan je za nošenje čak i kada je riječ o težoj djeci; najmanje umaranje, dijete je dobro zaštićeno i pod kontrolom, može se dojiti.
