Predstava Alisa koju potpisuje tandem Ivan Leo Lemo i Ana T. Dolenčić premijerno je izvedena u zagrebačkom kazalištu ITD
u petak 17. studenoga. A koliko je bilo zainteresiranih posjetitelja, bilo onih podjetinjelih, kreativnih, obožavatelja kultne knjige Lewisa Carrolla "Alica u zemlji čudesa", ili pak Nine Violić, Natalije Đorđević - da, one otkačene cure iz spota za Hladno pivo koja je još tada izgledala kao da je ispala iz Carrollove knjige - ili onog zgodnog pjevača iz skupine Mayales, Kristijana Beluhana, svjedoči podatak da je dvorana U ITD-u bila dupkom puna te da su mnogi predstavu prestajali, a oni sretniji presjedili na podu.
A što se zbivalo na pozornici, bolje rečeno platnu budući da je cijela predstava nalikovala na eksperimentalno nadrealistično slikarsko - pjesničko - glazbeno djelo? Pozornica je pretvorena u golemo igralište, zapravo plažu na kojoj znatiželjna Alisa za vrijeme nepodnošljive ljetne vrućine susreće personifikacije mačke, kornjače, miša, zeca. U nizu scena ona pokušava s njima stupiti u kontakt otkrivajući ujedno nepremostive razlike i njihove strahove - opsjednutost virusima, bakterijama, vatrom, zmijama, seksualnom glađu, ratovima, neimaštinom, potresima.
Pa iako možda pomalo besmisleni i apsurdni, svi ti fragmenti, povezani nekim općim motivima - vodom, vatrom, potrebom za ljubavi - preslikavaju vjerno našu svakodnevnicu, a zrcaljeni u Alisinim očima, pomažu joj u odrastanju i shvaćanju sebe same.
No, za razliku od ostalih mlakih zagrebačkih predstava, na kraju kojih odlazimo zadovolji i uljuljkani u lažni svijet, usamljena i pomalo čudna djevojka Alisa na kraju se ipak "budi" i zafrkantski odlazi sa scene ostavljajući nas u razmišljanju i pružajući nam još jednom dokaz da mašta Ivana i Ane radi punom parom kao nekada Carollova. Ako ne i bolje?
