Nekoliko minuta prije nego li su Poljaci i Grci službeno krenuli u pohod po prve euro-bodove, pronašli smo stanoviti Ćevap.
U društvu nekolicine hrvatskih novinara odazvali smo se pozivu poljskih Hrvata koji su saznali da smo noć prije bili u razgledavanju Varšave.
"Ovdje se družimo samo s Hrvatima koji ovdje žive, rijetko nam stižu naši ljudi iz domovine. Kad smo saznali da ste vi ovdje, srce nam je zaigralo", rekao je Boris, naš domaćin.
Naime, u samom centru Varšave, u moru lokala i kafića većinom talijanskih, francuskih i poljskih naziva, ističe se Ćevap, maleni lokal u kojem se poslužuju specijaliteti hrvatsko - bosanske kuhinje. Otvorio ga je Borisov prijatelj, a služi im za česta okupljanja u kojem nerijetko uz dobru hranu i pokoju čašicu, večeri završavaju u grupnom zagrljaju uz taktove starih hitova Magazina, Olivera, Miše...
I baš kad smo uživali u fantastičnoj pljeskavici, Lewandowski je zabio prvi pogodak za EURU. Urlik popraćen snažnim pljeskom prolomio se lokalom. No, poznati scenarij daljnjeg tijeka utakmice iz minute u minutu utišavao je euforiju, a pivo Zywiec zamijenila je vodka Zolodowka.
Nekoliko sati poslije začulo se:
"Dobit ćemo Irce 2:0, a zabit će muškarci ženama, kao i obično".
Bio je to glas ćelavog očalinka Bože Bakete, direktora hrvatske turističke zajednice u Varšavi koji je do kraja večeri postao glavna atrakcija cijelog druženja. Ustali smo u vidno pijanom stanju, shvatili smo da je kucnuo treći sat poslije ponoći, a zajedno s našim domaćinima odradili smo trosatni koncert hrvatskih pjesama.
I kada se točila posljednja kap treće boce zloglasne Zolodowke, dobili smo jedan savjet, iako ni sami ne znamo zašto:
"Ako volite pušiti travu, nemojte je kupovati ovdje. U Poljsku dolazi samo smeće iz Rusije...".
