Ahoj stranac! Ajde probat ću te nagovorit da dodeš liti. Zato što možeš potrošit više para, a ruku na srce, mo’š se i bolje zabavit. Amo reć da san te nagovorila. Rekla bi ti da se potrudiš doć (busom, je li) oko 05.00, 06.00 možda. U svakom slučaju prije 08.00 jer je tad puk već na nogama, pa Iznajmljivači Soba (oni vridniji) ko gladni vukovi čekaju na kolodvoru i vuku te za rukav: triba li ti soba mladiću?… Recimo, dakle, da si stiga. Ne gubimo ni sekunde, počinjemo sa zabavom čim dotakneš sandalom (lito je) ili japankom makarski asfalt. Dakle. Ja te dočekam u Krvavici (5 km prije Makarske) i ukrcam se s tobom na bus, da imamo 5 minuta prednosti, da se upoznamo, je li. E sad. Evo nas u Makarskoj, recimo oko 07.00. izlazimo iz busa, i dok ti radoznalo razgledaš okolinu, ja počnem natucat njemački. Sad se, dragi stranče, pripremi na trk. Čim čuju nešto što ne zvuči ka hrvatski, Mahniti Iznajmljivači Soba potrčat će za nama brzinom zvuka (šta je, čudiš se onoj sedamdesetogodišnjakinji, a?). Sad ćemo malo trčat oko kolodvora umirući od smija i nećemo stat dok ih ne izmorimo bar tolko da sljedeća dva dana putnici buseva ne budu mirni. Ok, idemo doma oko 07.30, s mojim malim motorom što nas čeka na parkiralištu (juhu, ne moramo pješke!!), dođemo doma, pošteno te najedem i napojim i spremim u krpe da skupiš energiju za 24 sata u mom gradu. Do negdi 10.00. Onda te nemilosrdno otimam iz snova. E sad, stranče, zovimo te Jose Andres, dakle, Jose Andres, sad si svjež kolko to možeš bit na +40°C u hladu, odmoran i spreman za prvu stvar po kojoj je mala Makarska velika. Vodin te u malakološki muzej da vidiš jednu od najvećih svjetskoh zbirki školjaka, u franjevačkom samostanu. Kad ostaneš bez teksta nakon svega toga, oko podne, mogli smo se zaletit doma poist štogod. Lagano ručamo nešto što sadrži vodu u velikim postocima i oko - 13 crta na plažu. Motorom, naravno. Ajoj sad nas čeka prava zabava! Pocrnit ćeš već dok tražiš misto za šugaman. I sad, kad konačno uspijemo odvojit komadić žala za ovu bocu vode i ključeve od motora, trk u more!! U pauzi između dva kupanja ajmo bacit na stolni tenis i učinit đir po "zaleđu" plaže, ajmo popit koji Pago ili ledenu limunadu. Recimo u Aquarella ili Morskoga Pasa, bitno je da je na plaži. A tamo, dragi Jose Andres, ionako uvik ima zgodnih cura. Nek te ne smeta sta si samnom. Ja ću gledat tipove, a ti se ne daj zbunit. Oko 17.00 lagano na drugi kupanjac. Možemo se bućnit i tu, "na Žutoj", ako ti ne smeta gužva. Pa ćemo se uvalit nekoj ekipi s balunon i bacit na picigin. Ako se oćeš sunčat, dajen ti vrimena do 18.30, jer, ej, pa nećemo valjda cili dan visit na plazi!? Prije nego odemo doma, amo učinit đir po "barakama", potroši koju kunu na neku stvar koju ionako nikad nećeš upotrijebit. Kupi si naušnice, narukvice ili peraje dragi Jose Andres. Laganim plažnim koracima idemo prema rivi u postkupališni đir. Idemo, recimo, na sladoled u Marele (čitaj: kiosk Ville Irene isprid Splitske Banke), zaokružit rivom i lagano opet plažom doma. Oko 20.30, nakon tuširanja i presvlačenja (nije zdravo puno bit u kostimu), vodim te na meksičku večeru u Pepe Lopeza. Dakle, oko 21-21.30 sidnemo, popijemo tequilu, ja recimo naručim nachose con carne i tacose, a ti šta ti god srce želi i želudac podnosi jer ja plaćam (zato sto nije skupo, jeeeeee!). Do nekih 22.30 se ne mičemo sa stolica jer gore spomenuti želuci još nisu spremni za nagle kretnje. Sad, dragi Jose Andres (mogu te zvat Joze, a?), dakle Joze, idemo u noćni đir. Pomoći ću ti da nađeš onu curu sa šanka šta ti se toliko svidila. Ajmo prvo na ritualni đir po rivi, dobit uvid di je ko, šta se radi, ima li kakva fešta. Evo, kupit ću ti kokice u Jakira. Amo sad na Kačić, sviraju Terra Nostra. Izvorno makarski, a tako dobro. Šta je je, ima Lana glasinu. Tu je šareno, veselo, puno ljudi, oćeš pivu? Ajde idemo se provuć kroz svjetinu do Listuna, tu su ti sami kafići i tu se svi skupljaju. Idemo do Palace jer tamo puštaju jedan dobar CD. Stalno. S obzirom da je sve puno, morat ćemo sist na zidić, al ne beri brigu, ima jastučić za pod guzu. Oko ponoća možemo počet tražit tvoju curu. Ako nije na Listunu (teško izvedivo, al ipak) ajmo redom po kafićima; Fokus, Skala.. U biti čekaj, najbolje da sidnemo isprid općine (ko je iziša u Makarsku navečer a nije sio isprid općine, ko da nije ni bio) i odmorit noge 20 minuta. Nakon đira po kafićima i plaži oko jednu uru krećemo za disco Grotta, koji je (očito, je li) u pećini iznad mora. Eh sad, oko 2.30 konačno dolazi ona cura sa šanka, Joze, skupljaš hrabrost, nabaciš smješak i tvoja je! Dobro, očito da sam višak, dok vi plešete i gledate se, ja te dragi Joze pozdravljam i krećem dalje, osedlam svoj piaggio i u Basku Vodu na Ikovac, šank na plaži gdje se izvaljujem u ležaljku (uuuuugodnuuuuu) i pod mjesečevom svjetlošću uživam u npr. rum-coli, slušam Marleya i pozdravljam sve zvizde na nebu jer se tako dobro vide (drugim riječima, Makarska vam narode nije zagađena, nema smoga, sve se vidi!!). E, ja svim drugim strancima koji ne vole disca, preporučam izlet do Ikovca jer tu se UŽIVA. Oko 04.30~05.00, skupljam tebe Joze i tvoju curu i vodim vas na vrhunac večeri: IDEMO NA BUREEEEEEEEK! Eh, Joze, 5.30 je, skoro 06.00, ispričavan se šta ti nisan dala puno spavat, al šta možeš, zato virujen da si crknut, vodin te na zadnje misto prije kolodvora, u Makar (podbiokovsko mjestašce) na panoramic view, da vidiš kako je to sve iz zraka još i lipše. A ako nemaš volje, možeš to sve jednostavno prespavat na plaži s nebom iznad glave i bezbroj parova kojima je svježa litnja noć ipak bila lipša od hotelske sobe. FIN.
Jozu po Makarskoj vodila: Marina Andrijašević
