10 znakova koji govore da smo nepopravljivi optimisti

Ne samo da mislimo kako je sve dobro, nego smo uvjereni kako će biti i bolje. Dok se okolina brine za naše mentalno zdravlje i uvjerena je kako nešto s nama ozbiljno nije u redu...

11.12.2011.
0:56
VOYO logo

...mi i nju uvjeravamo kako smo potpuno zdravi, te kako je sve u redu. Ozbiljno, sve je u redu

1. Smatramo da je pola litre piva najljepši božićni poklon

Dok se ostatak svijeta vozi na svojim biciklićima, igra svoje playstatione i svira svoje gitare mi grlimo svoju bocu (pa makar i bezalkoholnog) piva i sretni smo što smo išta dobili. K tome, ako je tih pola litre u boci u pola litre, gledamo kako je ta boca potpuno puna! Ona od dvije je puna jednu četvrtinu, a ne tričetvrt prazna...

Tekst se nastavlja ispod oglasa

2. „Ova bluza košta samo 250 kn, to je super ponuda!“

Nakon što smo platili parking 10 kn/sat, PDV od 23%, račun za struju, grijanje usred ljeta i benzin, riječi „trajno niska cijena“, „akcija“, „sniženo“, „super ponuda“, te bilo koje njihove kombinacije imaju za nas čarobno značenje. One su znakovi boljeg života u kojem je svaki dan Božić. One su nešto poput Neba. Neba u kojem bluzu nećemo više plaćati 600 kn.... Nego samo 250 kn... Iako realno vrijedi 70 kn...

3. „Uzet ćemo bod Španjolcima, pobijediti Irce i Talijane pa idemo dalje“

Jer, možda u ostalim stvarima, poput ekonomije, gospodarstva, politike, znanosti, umjetnosti, kulture, turizma i međuljudskih odnosa nismo nešto posebno, ali kada je u pitanju sport, barem tu nešto vrijedimo. Ili se više ničemu drugome ne usudimo nadati. Osim toga, ne možemo se još nigdje kladiti u to koliki će nam biti BDP sljedeće godine, recimo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

http://www.facebook.com/plugins/likebox.php?href=http%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fpages%2F10-NAJ-by-Ivan-Palijan%2F207343455970973&width=596&colorscheme=light&show_faces=true&border_color&stream=true&header=true&height=427

4. Vjerujemo u pravnu državu i vladavinu prava

Tako smo se naučili gledajući Zakon i red, Bostonsko pravo i Sutkinju Amy. Novi prizori na našim ekranima u kojima se sudi (ili barem prijeti sudskim procesom) ljudima za koje se godinama znalo da kradu, što pokazuje da je ruka pravde možda spora, ali sigurno dostižna, podsjetilo nas je na naš omiljenu televizijsku fikciju. I vjerujemo da će sve biti u redu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

5. Ne brinemo se, jer pilot aviona ima sve pod kontrolom

Što tu ne bi imao pod kontrolom? Metalna cijev piči po nebu brzinom od 800 km/h na visini od 3 km pogonjena zapaljivom smjesom koja izgara na 300 ⁰C. Na isti način imamo povjerenje u svakog tko nosi uniformu ili obnaša neku vodeću i odgovornu funkciju. Poput predsjednika vlade ili policajca, naravno da imaju sve pod kontrolom.

6. Dignuli smo kredit na 30 godina za kupnju jednosobnog stana

Uz kamatu od 6%, rata nam je cca 397 eura, plativo u kunama. U slučaju da euro prdne u čabar, rata će nam se računati u kineskim juanima, s obzirom da niti švicarski franak više nije pouzdan, a kredit ćemo isplaćivati u krznima kune, s obzirom da papirići kune tada sigurno neće ništa vrijediti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

7. A onda smo kupili i automobil...

U tih 30 godina cijena jedne litre benzina će narasti na 10 kuninih krzna i 20 kilograma srdela. S obzirom na stanje civilizacije, gorivom će se trgovati samo unutar zidovima i topovima zaštićenih postrojenja izgrađenih oko rijetkih preostalih izvora nafte. Morat ćemo si nabaviti i malog psa.

8. Ovaj miris u zraku nas podsjeća na dom

Ahhh, miris ustajalog smoga koji se polako širi gradom pritisnutim maglom. Taj slatkasti miris smetlišta kojeg ponekad pogrešno znamo smatrati mirisom rigotine prošaranim vonjem dreka. Samo jedno mejsto na svijetu se zove dom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

9. Sigurni smo kako mediji govore samo istinu. I da će biti bolje

Možda nam se samo čini kako više nitko ne istražuje vijesti, kako svi mediji samo objavljuju službena priopćenja koja izdaju državne institucije i korporacije, a prostor između njih popunjavaju tračevima o zvijezdama koje su sami stvorili, nevažnim spotrskim senzacijama i događajima koji su nekada ispunjavali stranice crne kronike, a danas su dignuti na status prvorazredne vijesti, jer se, zapravo, o onome što se stvarno događa ne smije pisati s obzirom da državne instutucije i korporacije kontroliraju i posjeduju medije. No, zašto bi netko pomislio nešto takvo?

10. Veselimo se skorom ulasku u Europsku uniju

Jer će nam tamo biti bolje, naravno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Toma
Gledaj od 29.travnja
VOYO logo