1. Ostali bismo bez većine svojih prijatelja
Istina je. Svih onih 2 i pol tisuće ljudi bi nestalo iz naših života. Ostali bismo samo s onih par koje poznajemo iz srednje škole, a oni su nam već dosadili, jer već znamo sve o njima. I njihovim profilima. Gdje su se ljudi upoznavali dok nije bilo interneta (osim u srednjoj školi, je li), ostaje misterija.
2. Morali bismo pronaći neki hobi ili se jednostavno navući na neku tešku drogu
Svo to slobodno vrijeme koje bi nam ostalo bez interneta i Facebooka bismo morali na nešto utrošiti. Nismo svi tipovi za hobije, sakupljanje maraka je propali posao, ne može ih se nalijepiti na e-mail, tako da su teške droge lakša opcija. Obratit ćemo se svojem ljekarniku/dileru oko mogućnosti nabave i primjene.
3. Ili bismo sav taj višak vremena iskoristili za završetak studija, te pronalaženje posla
Nepopularno rješenje koje zahtjeva izlazak iz kuće. Nije nešto što želimo učiniti, ali bismo mogli biti primorani, stoga nam je bolje pripremiti se za to. Prvi korak je pronalaženje prikladne odjeće, ne možemo to učiniti u gaćama. Drugi korak, pronalaženje puta do fakulteta... Kvragu, a što ako internet ne radi?! Kako da nađemo kartu i upute?!
http://www.facebook.com/plugins/likebox.php?href=http%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fpages%2F10-NAJ-by-Ivan-Palijan%2F207343455970973&width=596&colorscheme=light&show_faces=true&border_color&stream=true&header=true&height=427
4. Panika bi blokirala rad u uredima barem na pola dana
S obzirom da nemamo posao, ovako nešto nas ne dira previše. No, možemo zamisliti sve one zarobljene u uredima koji nemaju što raditi jer Facebooka više nema. Razgovor teče ovako: „Hej, tko je pokvario Facebook? – Ja sam ga zadnji koristio, ali meni je radio. – Sad ne radi. – Nemoguće! – Je, vidi!! – Shit!!! – Zovi IT!!!! - Ne, samo njih ne, oni su skupina trolova!!! – Aaaaaa, što ćemo sadaaaa!!!!“
5. Imali bismo ozbiljnih problema s praćenjem stvari u vlastitom životu
Kada smo si konačno posložili sve događaje na koje želimo ići, glazbu koju volimo slušati, filmove koje volimo gledati, ljude koje želimo imati u svom životu, sada je sve to nestalo. Znamo li ičiji broj telefona na pamet? Kako da se sada povežemo s onim što je važno?!
6. Da ne govorimo o praćenju tuđih života
Da nastavimo prethodnu misao prepunu osjećaja panike: Svi ti rođendani koje ćemo sada propustiti čestitati!!! Što će ljudi misliti o nama?! Kako se nositi s nedostatkom ljubomore koja nastaje kada pogledamo nečiji foto album i shvatimo koliko je njihov život ljepši jer putuju u Pariz, Budimpeštu, na Maldive...
7. Šanse da započnemo ozbiljnu vezu bi se ozbiljno ugrozile
Što bi potenciralo osjećaj seksualne ugroženosti pa tako postajemo potencijalno opasni po okolinu. Ozbiljno, postoji li bolji dokaz od ovoga u vezi pozitivnog učinka interneta i Facebooka na naš društveni i seksualni život? Ha! Vi znanstvenici što nas proučavate, što ćete sada!
8. Svijet bi se smanjio na veličinu naše sobe
Naša je soba možda malena, ali u sadrži mnogo toga što ne želimo vidjeti. U mračnim kutovima kriju se stvari koje nas plaše noću... Znači li to da ćemo stvarno morati izaći vani? Tamo ima još više stvari koje nas plaše...
9. Shvatili bismo da je bockanje drugih prilično blesav način za početak druženja
Pa, svi smo to već sigurno probali učiniti u kafiću, sredstvima javnog prijevoza, u školi, na fakultetu, na radnom mjestu i iskusili da ljudi različito doživljavaju ubadanje prstom. Kroz sva ta iznenađena lica, blesave osmijehe, prijetnje i šamare mogli smo vidjeti kako smo to mogli učiniti drugačije. Sigurno postoji način.
10. Vratili bismo se World of Warcraftu kao izvoru sve besmislene zabave
Ako već želimo protratiti svoj život, najbolje je da to učinimo na bojnom polju ili u nekoj pustopoljini izvršavajući herojska djela. I tako nebrojeno mnogo puta dok se sva takozvana stvarnost oko nas ne pretvori u ruševinu civilizacije i života kakvog smo poznavali, a u našem umu ne svane spoznaja o tome kako je život sigurno negdje izvan njih.
