Nova studija pokazuje da ljudi nisu pretjerano dobri u preuzmanju natrag upravljanja od samovozećih automobila, kao ni u predavanju upravljanja istima u hitnim slučajevima.
Autopilot za automobile potencijalno bi mogao uštedjeti puno života, ali taj potencijal teško da će se i ostvarioti ako ako se ne uzme u obzir i ljudska pogreška, piše Popular Science.
Trajanje prijenosa upravljanja
Autori studija sa Sveučilišta u Southamptonu promatrali su 26 muškaraca i žena (u dobi od 20 do 52 godine) tijekom simulacije vožnje brzinom od 112.6 km/h sa i bez sekundarnih (ometajućih) zadataka koji nemaju veze s vožnjom. Bilježeno je vrijeme potrebno vozačima da predaju ili preuzmu upravljanje automatiziranom sustavu.
Zahtjev za preuzimanjem bio je davan u nasumičnim intervalima tijekom normalnih uvjeta vožnje.
Autori su otkrili kako je vozačima koji su obavljali i sekundarni zadatak prije prijenosa kontrole trebalo više vremena da odgovore, što predstavlja moguću sigurnosnu opasnost.
Prošloga svibnja vozač Teslinog Modela S poginuo je kad niti on niti njegov auto isu uočli traktor s prikolicom kako prelazi autoput. Iako službena istraga nije pronašla dovoljno dokaza za povlačenje proizvoda, navela je svoju zabrinutost oko načina na koji Tesla koristi naziv 'Autopilot'.
Autopilot ne otklanja odgovornost vozača
Autopiliti su bili legalno osjetljivo pitanje još od samog početka. Postoji slučaj iz 1947. kada se pilot američke mornarice zabio u mali avion. Taj je slučaj, Ferguson v. Bombardier Services Corp, odlučen na način da unatoč autopilotu, čovjek koji je upravljao avionom ima i dalje odgovornost promatrati letjelicu te je stoga bio i odgovoran za nesreću.
U slučaju zrakoplovne nesreće "pilota tuže preživjele žrtve" kaže profesor orava Ryan Calo sa Sveučilišta u Washingtonu. "Radi se o jednostavnom slučaju kada je zadužena osoba loše promatrala i preuzimala kontrolu od rudimentalnog autopilota."
Sada se raspravlja o specifičnom trenutku kada upravljane vozilom prelazi s autopilota na čovjeka ili obratno. Robotička je znanstvenica Missy Cummings 2013. to opisala kao "točan trenutak kada je automatici potrebna pomoć, a čovjek ju ne može pružiti ili čak dodatno pogorša situaciju".
"Radi se o poznatom problemu", kaže Calo. "To je dio razloga zašto trebamo financirati i istraživanja o ljudsko-robotskim interakcijama."
Velike razlike među vozačima
A u gorespomenutoj studiji znanstvenici su otkrili da u situacijam koje nisu hitne ljudskom vozaču treba od 2 pa sve do 26 sekundi da preda upravljanje autopilotu.
Ovo je jako veliki vremenski razmak, te autori preporučuju da, umjesto da promatraju prosječno vrijeme odgovora, dizajneri autopilota uzmu u obzir koliko se ljudske reakcije razlikuju, te da krenu raditi od te činjenice.
Moglo bi se pokazati teškim dizajnirati autopilote koji su prilagodljivi svakome čovjeku, ali je vjerojatno daleko lakše dizajnirati autopilote i istovremeno imati na umu da su ljudi različiti, umjesto da se pokuša standardizirati ponašanje svakog čovjeka vozača.
