Po nekima sumnjiva smrt ratnog reportera otkriva mnogo strašniju istinu

Teorije zavjere o uzroku prometne nesreće u kojoj je poginuo američki istraživački novinar Michael Hastings počele su se širiti odmah nakon vijesti o njegovoj smrti. Naime, ovaj 33-godišnji novinar, čiji je članak iz 2010. godine u magazinu Rolling Stone o tadašnjem zapovjedniku oružanih snaga SAD-a generalu Stanleyju McChrystalu doveo do toga da general podnese ostavku, poginuo je u prometnoj nesreći 18. lipnja ove godine u Los Angelesu.

Zasad nema uvjerljivih dokaza koji podupiru zavjeru, međutim stručnjak za terorizam Richard Clarke rekao je ovaj tjedan za Huffington Post da su okolnosti Hastingsove automobilske potjere "konzistentni s automobilskim cyber napadom".

Podsjetimo, novinar koji je pisao o postupcima američke vojske u Iraku i Afganistanu, te ubijanju civila bespilotnim letjelicama, potpuno je izgorio, tako da identifikacija nije bila moguća, pa je bilo potrebno provesti dodatnu istragu kako bi bio identificiran.

Iako je rekao da vjeruje da sudar nije bio namjeran napad, Clarke je za Huffington Post ipak izrazio sumnju da "obavještajne agencije velikih sila", uključujući i Sjedinjene Američke Države, "znaju kako daljinski preuzeti kontrolu nad automobilom".

Clarke je radio kod oba Busha za vrijeme njihova predsjednikovanja, kao i kod predsjednika Billa Clintona, tako da vjerojatno zna o čemu govori.

Moderan automobil je sigurnosna katastrofa!

Ali što bi onda mogao biti "automobilski cyber napad"?!

Odgovor se može naći u dvama znanstvenim radovima na Sveučilištu Washington i Sveučilištu Kalifornija – Experimental Security Analysis of a Modern Vehicle i Comprehensive Experimental Analyses of Automotive Attack Surfaces.

Ova dva rada zvuče zastrašujuće. U prvom su znanstvenici pokazali da je relativno lako pristupiti računalnom sustavu modernog automobila i preuzeti kontrolu od vozača. Druga studija pokazuje da se to može napraviti na daljinu, različitim metodama.

Neizbježan zaključak – moderan automobil je sigurnosna katastrofa.

Moderni automobili više nisu puki mehanički uređaji, oni su neprestano nadzirani i kontrolirani uz pomoć digitalnih računalnih sustava. Iako je to znatno utjecalo na napredak u učinkovitosti i sigurnosti automobila, također je dovelo do niza novih potencijalnih rizika, navodi se u studiji.

"Dokazali smo da napadač koji je u mogućnosti infiltrirati se u gotovo bilo koju elektronsku kontrolnu jedinicu (ECU), može iskoristiti mogućnost i u potpunosti zaobići niz sigurnosno-kritičnih sustava. U nizu eksperimenata, kako u laboratoriju, tako i testovima na cesti, pokazali smo sposobnost kontroliranja širokog spektra automobilskih funkcija, te je u potpunosti ignorirano ono što čini vozač."

Znanstvenici su u ovim radovima "nastojali procijeniti koliko je automobil otporan na digitalni napad koji je usmjeren na njegove unutarnje komponente". Njihovi rezultati pokazuju da je odgovor – malo.

Lakše je hakirati automobil nego računalo ili mobitel

Ova "otkrića" znanstvenika nisu teoretska. Znanstvenici su zaista bili u stanju napasti model limuzine iz 2009. i onesposobiti kočnice dok je testni vozač upravljao automobilom.

Informatizacija modernih automobila razvija se desetljećima. Za prosječnu osobu moglo bi ipak biti iznenađenje da su današnji high-tech automobili međusobno povezani te na koje su sve načine dostupni njihovi digitalni sustavi.

"Takvi računali sustavi su integrirani u gotovo sve oblike funkcioniranja automobila i njegove dijagnostike, uključujući gas, prijenos, kočnice, klimu i kontrolu rasvjete, vanjska svjetla."

Tu se nazire više puteva za automobilske hakere. Dijagnostički alat koji koriste automehaničari može hakerskom računalu dati pristup kritičnim dijelovima sustava.

Primjerice, napadač može zaraziti glazbenu datoteku koju ćete učitati u svoj iPod kad ga uključite u USB utor u automobilu. Nakon toga haker će dobiti pristup mnogim važnim dijelovima automobilskog sustava. Sve više novih automobila sada ima dvosmjernu sposobnost bežične komunikacije, a to je namjerno omogućeno kako bi se olakšao pristup svim važnim računalnim sustavima automobila.

Automobil, u konačnici, može biti osjetljiviji na napade od računala ili smartphonea jer u ovom trenutku postoji vrlo malo dokaza da se sustavno promišljalo o cyber sigurnosti automobila. Automobili se sve češće rade na način da im se omogući daljinski pristup putem raznih ulaznih sustava.

Ovo je samo još jedan razlog zašto bismo svi trebali voziti bicikl.