Za dan vjenčanja kažu da je najljepši dan u životu. No, često uz to zaboravljaju dodati da je to i jedan od najstresnijih dana u životu. Koliko god bili dobro organizirani, ili pak ste se odlučili na netipično, odnosno netradicionalno vjenčanje, pri čemu ste automatski izbjegli silne peripetije u vidu revera, barjaktara, podvezica, bacanja buketa i sličnih popratnih folklora, dan vjenčanja, kao i tjedan uoči vjenčanja, jako su stresni.
Završne pripreme, probe, odvezi, dovezi, sve sredi – puno je tu stvari na koje ne možete utjecati i koje jednostavno htjeli – ne htjeli, morate odraditi. Možda sam i prije svog vjenčanja vjerovala u priče "mi se nismo sekirali, baš smo uživali", no sada više u to ne vjerujem. To su priče za malu djecu i nitko mi ne može reći da mu nije bilo naporno trčati s jednog mjesta na drugo, skupljati stvari, voziti ih i prevoziti okolo-naokolo. U redu ako ste za to "zaposlili" nekog od rodbine ili prijatelja, pa vi nemate stresa. No, ako ste organizaciju preuzeli na sebe, sve vas to dočeka.
Pomogla kuma i auto
Kako ublažiti taj kaos? Meni je u tome pomogla kuma, ali i auto. Da, dobro ste pročitali – auto. Da tog tjedna nisam na raspolaganju imala drugi automobil koji je skupa s nama, a najviše sa mnom, odradio jako puno posla, vjerojatno bih dobila slom živaca. No, sreća pa nisam odustala od svog nauma.
"Što će nam još jedan auto taj tjedan?“, pitao me tada zaručnik, a danas suprug.
"Trebat će nam!“, odgovorila sam mu.
"Ma što će nam, dovoljan je samo jedan…“, bio je uporan.
Umalo sam ga i poslušala, no u tom sam se trenutku sjetila frizerke, šminkerice, činjenice da kuma i ja moramo nekako doći u Zagorje, da neki gosti dolaze bez auta pa će možda i naš privatni nekome zatrebati tog dana, a sjetila sam se svih obaveza koje su prethodile tom danu. I onda sam jednostavno prelomila.
"Treba mi auto. A kako ćemo Mare i ja do mene doma?", pitala sam ga.
I taman sam se već spremila krenuti mu nabrajati i frizerku, i šminkericu, i balone i haljinu i robu koju moramo prevesti, no onda se i sam sjetio svega što nas čeka pa za nabrajanjem nije bilo potrebe.
Punim imenom Renault Megane Conquest, a mi smo ga zvali Conquest za mladenku. Riječ je o sportskom SUV-coupe automobilu s benzinskim motorom i 160 KS te R.S. Line opremom, koja ističe njegov sportski duh.
Divna blago školjkasta sjedala idealna su za zavaliti se i voziti gdje god trebate, jer sa svojih 160 konja Conquest uspješno vlada apsolutno svim cestama. Renault Conquest sam vozila već i ranije, a ono što me i dalje fascinira kod njega jest činjenica da mi osobno ovaj auto strašno "leži".
Nisam neki pretjerani fan SUV-coupe linije, no na njemu mi se ta linija sviđa. Iako je SUV-coupe više sportiva, Conquest, posebice u toj boji, izgleda jako elegantno izvana, kao kakva povišena limuzinica te djeluje puno skuplje nego što ćete ga zapravo platiti. Taj njegov sportski duh, koji ta R.S. Line oprema ima u sebi, više se osjeća iznutra, nego izvana.
Auto je jednostavan za korištenje, praktičan je, a ono što mi se najviše sviđa jest kako se ponaša na cesti u vožnji. Jednako dobar bio mi je kako u gradu, tako i na autocesti. Izvrstan je i na otvorenoj cesti, gdje posebice u zavojima do izražaja dolazi njegov sportski duh. Za jedan SUV-coupe, stvarno sjajno ulazi i izlazi iz zavoja.
Elegantan izvana, sportiva iznutra
Odmah prvog dana kada sam ga preuzela, palo je blizu 100 kilometara. I to po najvećoj gradskoj gužvi, jer nakon shoppinga u shopping centru koji se nalazi van Zagreba, trebalo je još odraditi jedan sastanak u gradu, i to na drugom kraju grada u terminu kada je u Zagrebu opći kaos na cesti.
Kao što vidite po mom izrazu lica, meni je svega bilo dosta već nakon prvog shoppinga, a to je bio tek početak.
Sreća pa je ovaj auto udoban pa nije drama ako zapnete s njim u gužvi. R.S. linija opreme najočitija je unutra, a prepoznat ćete je po crvenim šavovima na sjedalima te crvenim detaljima na kokpitu. Crveni detalji nalaze se i na volanu, a tu je i mala oznaka u žutoj boji.
S obzirom da je unutrašnjost nešto tamnija, ti detalji se baš ističu te dobro izgledaju.
Conquest je je dosta prostran straga, no svakako, i ono što mi je u cijeloj priči bilo i najbitnije, je zapremnina njegovog prtljažnika koji je obujma 513 litara. Zašto je to bilo bitno? Pa jer je dan prije vjenčanja trebalo prevesti 15-ak kutija u kojima se nalazilo po 6 boca vina, a koje smo dijelili našim dragim gostima za zahvalu.
"Hoće li stati?“, nervozno sam ispitivala dok smo trpali vino u gepek.
"Oće, i ove ostale stvari će stati“, vikao je moj još malo pa suprug.
Kada smo utrpali zadnju kutiju i ostatak stvari koje je trebalo odvesti, sreći nije bilo kraja.
"To ne bi stalo u naš auto“, rekla sam mu.
"Ne bi nikako“, potvrdio je.
Punog gepeka zaputili smo se poviše Zaprešića do sale. S obzirom na količine, bili smo dosta teži na cesti no to nije utjecalo na vožnju. Teret kao da mu uopće nije smetao, a mladenkin Conquest jurio je kao mala raketa od mjesta do mjesta.
Kasnije tog dana, u njemu je završila vjenčanica i sve ostale stvari koje su nam bile potrebne za idući dan. A kada se dvije žene voze u autu, i pritom se idućeg dana trebaju malo bolje srediti, možete pretpostaviti kolika je to količina prtljage bila s nama.
Ništa se nije izgužvalo, jer Conquest ima pomičnu podnicu koju možete spustiti da dobijete više mjesta, ili podići da dobijete ravan pod. Sa spuštenim stražnjim sjedalima, zapremnina prtljažnika povećava se na 1296 litara.
Kuma i ja pozdravile smo se s mojim budućim mužem i krenule na lagano putovanje put Zagorja. Good bye Zagreb, vidimo se sutra. Udobno smo se smjestile i uživale u opuštajućoj vožnji.
Malo grada, malo autoceste, malo otvorene ceste; najbolja je to ruta za test jednog automobila, a koji je u mojem slučaju pokazao da je turbo praktičan i u najvećem kaosu. Ako to nije dovoljno dobar razlog da jedan auto proglasimo dobrim, onda zaista ne znam što je.
Zvuk koji umiruje
Izbezumljena od svih obaveza, jedva čekajući da sve krene i prođe, vraćala sam se na dan vjenčanja s frizure i šminke. Sitno sam odbrojavala, a kako je vrijeme curilo, tako je nervoza postajala sve veća.
Kada sama putujem, mobitel mi je uvijek spojen s automobilom. U Conquestu, pametni telefoni spajaju se putem aplikacija Apple CarPlay i Android Auto, te na taj način svim svojim aplikacijama i umreženim uslugama pristupate putem s 9,3-inčnog glavnog ekrana. Kao i u svakom Renaultu, on je okrenut okomito.
Jednostavan je za korištenje, ima neke jako cool stvari pa vam primjerice pokazuje gdje su benzinske i koja je cijena benzina. Upozorava vas i na mjesta gdje se nalaze kamere da ne zgriješite pred zakonom, a ono što je zgodno jest to da su primjerice zgrade na navigaciji u 3D obliku. Vizualno to stvarno izgleda fora.
U tom trenutnu nije mi trebala navigacija, ali mi je trebala neka muzika. Glasna, jaka i da me može smiriti. A ništa me ne smiruje više od kultnog Leta 3. Navila sam glazbu, što bi se reklo, "do daske". Muzika je treštala, a zvuk je bio savršen zahvaljujući Bose zvučnicima kojih je u Conquestu ukupno 9 i stvaraju super sound koliko god jako pojačali.
Kada sam se uparkirala ispred kuće, svirao je 'Ero s onoga svijeta'. Taman onaj najbolji dio. Ostala sam koji trenutak u autu da pjesma završi, a iz kuće je tada došetao moj brat. Pogledao me, klimao je glavom u ritmu glazbe i digao palac da mi da do znanja da je dobro sve.
"Dobro se čuje", rekao mi je kad sam izašla, okrenuo se i odmaglio dalje svojim poslom.
***
"Sreća da je gotovo", govorili smo jedno drugome dok smo se vozili prema stanu, umorni, iscrpljeni i nenaspavani. U subotu i nedjelju smo većinu vremena otvarali i zatvarali prtljažnik, trpali stvari, vraćali ih na svoje mjesto.
Svaki zadatak koji se našao pred njim, mladenkin je bijeli ljubimac uspješno odradio, s vrlo malom potrošnjom goriva koja se u prosjeku kretala između 5,5 i 6 litara.
Puno i često sam u automobilima, no mislim da sam u ovome do sada napravila najviše kilometara. Cijelo vrijeme u autu sam se osjećala ugodno, imala sam dovoljno mjesta kada bih si namještala sjedalo, a vožnja je tekla glatko. Onu otvorenu cesto u brda koja smo prolazile do moje kuće, Conquest je prevalio bez ikakvih problema. Niti u jednom trenutku nisam osjetila da je autu "teško"; odnosno, da se negdje u vožnji muči.
Za još bolje i bezbrižnije vozačko iskustvo zaslužni su brojni sustavi koji pripomažu u vožnji - primjerice, sustav za pomoć u vožnji autocestom i u prometnim gužvama, adaptivni tempomat s funkcijom Stop&Go, aktivni sustav kočenja u nuždi, upozorenje na vozilo u mrtvom kutu, upozorenje na izlazak iz traka i sustav za održavanje vozila u prometnom traku, 360 kamera, upozorenje na nadolazeći promet straga, Easy Park Assist i tako dalje.
Praktičan u svakoj situaciji
Conquest ima prostora i praktičan je, a upravo to čini jedan automobil čovjekovim najboljim životnim suputnikom. Jer čemu auto ako je u pola životnih situacija neupotrebljiv? Može biti najljepši i najskuplji na svijetu, no takav nepraktičan je u svakodnevnom životu potpuno beskoristan.
Spoj praktičnosti i snalažljivosti u svakodnevnici te dobrih voznih sposobnosti, a za što je u konačnici zaslužan i njegov mikrohibridni 12-voltni 1,3 TCe motor snage 160 KS, je kombinacija kao stvorena za uživanje u svakom trenutku vožnje; pa i u onim danima kada kaos i nervoza zavladaju našim životima.
Ako me išta (osim glasne glazbe) smirivalo tih dana, to je bila vožnja. I da me sada, nekoliko mjeseci nakon svega, pitate što jedna mladenka treba da uspješno ishendla svoje vjenčanje, reći ću vam samo ovo: Sve što jedna mladenka treba je dobar auto koji će ju dobro služiti u najvećem kaosu kojeg će ikada doživjeti uoči svog najsretnijeg dana u životu.
Sve što sam ja ko mladenka trebala je bijeli Conquest, udoban i elegantan SUV-coupe koji je dodatno potvrdio sve što mislim o njemu - to je auto koji vas neće iznevjeriti i kada situacija možda izmiče kontroli...
