Skoro da nismo zasjeli na sam vrh te svjetske liste po skupoći režija. Ne treba nas to ni čuditi jer kad gledaš cijene:
STRUJA – ista ka da je iz elektrane otišla na elektro faklultet pa diplomirala, doktorirala i postala dekan pa tek onda otišla u zidni šteker il luster. Kolko košta, dobro da nam ne kuca na vrata, a ne da nam kroz žice ide. Još malo pa će nas luster pitati da mu damo jesti prije neg zasvijetli.
PLIN – žali Bože što svi laprdaju da je plin najrasprostranjeniji i da ga najviše ima kad kod nas košta ka da ga je sajlama iz zemlje izvlačilo, pa ne ide jer se uglavio između dva kamena. Ka da je jedna plinska boca u državi pa se iz nje svi napajamo. Još malo pa nećemo ni kupovati plinske šparete neg ćemo 30 upaljača zavezati u bunt i na upaljačima kuvat ručak… Jeftinije je.
VODA – jedna smo od najbogatijih europskih zemalja po količini vode, a ista dođe ka da je jazavac sa svijećom u ruci sjedio kraj skandinavskog glečera i otapao ga u kantu, a onda kantu stavio na bicikl i doveza je vamo. Kolko voda košta, kila pastrve bi trebala doći najmanje 400 kuna, jer ako nešto pliva u tako skupom, nemere ni to jeftino biti.
GRIJANJE – prošle godine su u Karlovcu ljudi pilili radijatore jer im cijena grijanja dođe ka da griju Karlovac, a ne svoje stanove. Kad ti isporuče račun za grijanje, imaš osjećaj kad da si ženio sina/kćer pa ti isporučili račun za svadbu u kojem je uračunat i harmonikaš. Oni u svemirskoj postaji koja kruži oko Zemlje imaju manji račun za grijanje neg jedno naše kućanstvo.
SMEĆE – Dođeš baciti vrećicu sa smećem, a ono u kontejneru nema mjesta jer susjed adaptira stan pa je u kontejner nagurao 12 kubika građevinske šute. Nit susjed plaća kaznu nit ti imaš gdje baciti smeće. Stojiš s onom vrećicom ka tuntle pa ju nosiš na posao da bi je usput negdje bacio u neki prazan kontejner. Kako je krenulo, još ćemo mi komunalcu slati račune za prijeđenu kilometražu do prvog praznog kontejnera.