Znate li zašto su nekoć na grobove postavljali čelične kaveze? To je pitanje u nedjelju zaintrigiralo i jednog korisnika Reddita, koji je na neimenovanoj lokaciji naletio na posljednje počivalište okovano takvom konstrukcijom.

Pretpostavka kaže da je fotografiju prenio iz Velike Britanije jer su upravo tamo vlasti iz nužde postavljale kaveze poznate pod imenom mortsafes. 

Međutim, prizor nema veze s lokalnim legendama o vampirima ili nemirnim duhovima koje je silom trebalo zadržati pod zemljom, istina je daleko prozaičnija, ali i jednako mračna. 

Naime, te neobične konstrukcije služile su suprotnoj svrsi: da spriječe da netko uđe unutra i ukrade ono najvrjednije što je grob čuvao, tijelo pokojnika.

Anatomija, znanost i mračna trgovina

U 18. i ranom 19. stoljeću, medicinska znanost doživjela je procvat, a sveučilišta u gradovima poput Edinburgha, Glasgowa i Aberdeena postala su europski centri za izučavanje anatomije. Za napredak u medicini, a posebice kirurgiji, bilo je nužno da studenti uče na stvarnim ljudskim tijelima. 

No, postojao je jedan ogroman problem: zakon je dopuštao seciranje samo tijela pogubljenih kriminalaca, a njihov broj ni izbliza nije bio dovoljan da zadovolji rastuću potražnju.

Do početka 19. stoljeća, medicinskim fakultetima trebale su stotine leševa godišnje, dok je legalna ponuda brojala tek nekoliko desetaka.

Ta nestašica stvorila je plodno tlo za morbidno crno tržište. Pojavila se nova vrsta kriminalaca, koji su se specijalizirali za krađu svježe pokopanih tijela. 

Radili su noću, brzo i efikasno, iskapajući lijesove kako bi došli do "robe" koju su zatim prodavali anatomskim školama za pozamašne svote. 

Cijena jednog tijela mogla je doseći i deset funti, što je u to vrijeme bio iznos ravan višemjesečnoj plaći običnog radnika! 

Od stražarnica do željeznih kaveza

Javnost je, naravno, time bila je užasnuta. U društvu koje je duboko poštovalo pokojnike i vjerovalo da tijelo mora ostati netaknuto za uskrsnuće, ideja da se grobovi njihovih najmilijih skrnave bila je nepodnošljiva. 

Obitelji su počele poduzimati drastične mjere kako bi zaštitile mrtve. Siromašniji su na grobove stavljali cvijeće ili kamenčiće kako bi primijetili bilo kakvo pomicanje zemlje, dok su drugi danonoćno stražarili. 

U nekim su mjestima čak izgrađene i kamene stražarnice s kojih su naoružani čuvari nadgledali groblje.

S vremenom se ipak pojavilo i najučinkovitije rješenje, dostupno i onima koji nisu bili iznimno bogati: mortsafe. 

Izumljeni oko 1816. godine, ovi su uređaji bili genijalne i robusne konstrukcije od teškog željeza, dizajnirane da fizički onemoguće pristup lijesu.

Kako je funkcionirao 'mrtvački sef'?

Dizajn je varirao, od jednostavnih rešetkastih kaveza koji su se postavljali preko groba, do složenih sustava željeznih ploča i šipki koje su se zaključavale s više brava. Njihova ogromna težina činila je brzo uklanjanje nemogućim bez buke i posebne opreme. 

Ključna ideja nije bila trajna zaštita. Mortsafe se postavljao iznad lijesa na otprilike šest tjedana, što je razdoblje nakon kojeg bi tijelo uslijed raspadanja postalo beskorisno za kradljivce i anatome. 

Nakon toga, konstrukciju bi uklonjali i bilabi  spremna za korištenje na sljedećem svježem grobu. Zbog visoke cijene izrade, rijetko koja obitelj si je mogla priuštiti vlastiti mortsafe.

Umjesto toga, lokalne crkve ili posebna društva kupovala su ih i iznajmljivala ožalošćenim obiteljima, što je stvorilo neku vrstu komunalne zaštite.

Zakon koji je sve promijenio

Vrhunac javnog straha dogodio se nakon zloglasnih ubojstava koja su počinili William Burke i William Hare u Edinburghu 1828. godine. Oni su shvatili da je jednostavnije i isplativije stvarati svježe leševe nego ih iskapati.

U periodu od deset mjeseci ubili su najmanje šesnaest osoba i prodali njihova tijela izravno anatomu Robertu Knoxu. Slučaj je zgrozio Britaniju i postao jasan pokazatelj da je sustav nabave leševa neodrživ.

Pritisak javnosti konačno je doveo do promjene. Britanski parlament donio je Zakon o anatomiji 1832. godine (Anatomy Act 1832). Ovaj zakon je legalizirao i regulirao nabavu tijela za medicinska istraživanja, dopuštajući školama korištenje nepreuzetih tijela iz bolnica i ubožnica. Time je crno tržište leševa preko noći presušilo. 

Mnogi mrtvački sefovi su nakon toga uklonjeni i rastopljeni kao staro željezo. Ipak, neki su ostali zaboravljeni na grobljima, gdje i danas stoje kao sablasni spomenici jednog mračnog i tjeskobnog razdoblja.