Vrlo vjerojatno niste čuli za nepoznatu ženu iz Seine (L'Inconnue
de la Seine), ali postoji jako velika vjerojatnost da ste
je poljubili ravno u usta, na neki način, piše
IFL Science.
Krajem 1880-ima tijelo mlade utopljenice pronađeno je rijeci Seini u Parizu. Nitko ne zna što joj se dogodilo, iako se tada spekuliralo da je počinila samoubojstvo. Još važnija činjenica je da nitko nije znao tko je ona.
Jeziva identifikacija
Za razliku od danas, kada bi se fotografija njenog lica isprintala ili postavila na internet, 1881. godine u Francuskoj su službenici nadajući se da će netko na takav način identificirati osobu, leš stavili na prozor rashlađene prostorije kako bi ljudi mogli gledati u njega kao predmete u izlogu trgovine. Tako bi netko možda prepoznao tijelo.
Takvi prizori bili su neobično popularni u među ljudima: "U Parizu ne postoji niti jedan izlog koji privlači više pažnje", piše u gravurama Nepoznatog Pariza iz 1893., što znači da nisu samo ljudi s nestalim prijateljima i obitelji gledali izloge.
Ne osuđujte ljude, zabava je onda bila rijetkost, tada na primjer, još nije bilo RTL Playa.
Nitko nije prepoznao utopljenu ženu
Međutim, nitko nije prepoznao djevojku za koju se smatrlo da ima 16 godina. Pokopana je u grob za siromašne, ali prije sprovoda patolog je napravio odljev njezinog lica koje će poslije živjeti stoljećima. Nije poznato zašto je patolog iz mrtvačnice odlučio napraviti njezinu posmrtnu masku, iako priča kaže kako ga je njezina ljepota očarala te da si nije mogao pomoći.
Iz nekog razloga, maska je postala popularna toliko da je cijela ta situacija postala malo bizarna. Maske su išle u opću prodaju, a ljudi se očito nisu mogli zasititi lica ove mrtve djevojke.
Bila je popularna među umjetnicima, književnicima, napisane su priče o Nepoznatoj ženi iz Seine s izmišljenim radnjama kako je ubijena ili kako se bacila u rijeku. Maska je postala nešto što je svatko morao imati, poput Furbyja devedesetih, osim što je ovo bilo zapravo lice leša.
Čak je postojala i horor priča koja se temeljila na maksi koja ubija ljude, što je upravo suprotno od onoga što se dogodilo na kraju.
Njezino lice izdržalo je desetljećima tako, međutim pedesetih godina prošlog stoljeća proizvođač igračaka Asmind S. Laerdal iskoristio je masku kao model za lice plastične lutke Anne.
Neočekivani rasplet
Laerdalov vlastiti sin gotovo da se utopio kada je imao dvije godine, a dr. Peter Safar je pedesetih godina smisio metodu oživljavanja koja uključuje kompresiju usta na usta i prsa (CPR) te je otišao Laerdalu kako bi ga za pomoć kako bi podučili što više ljudi širom svijeta. Laerdal je prihvatio te su zajedno počeli raditi na realističnoj CPR lutki na koju ste vrlo vjerojatno jednom ili dvaput u životu pritisnuli svoje usne vježbajući davanje 'poljupca života'.
Tako je utopljenica od prije više od stotinu godina postala 'najobljubljenija' osoba svih vremena. Procjenjuje se da su lutke i poduka ljudi iz prve pomoći spasili više od 2,5 milijuna života širom svijeta, piše IFL Science.
