Već 19 godina Mario Hanžek u obiteljskom poslu popravlja televizore. Na mjesec njih 300-tinjak.
No, zbog skupoće samih dijelova, nekima je taj popravak neisplativ.
"Na kupnju novog uređaja se odlučuju zato što je cijena popravka dosta visoka, a to je zato što su jako skupi dijelovi. Najčešći kvarovi vam budu između dvije do tri godine, to je kvar na led rasvjeti na televizoru. I to je kvar koji se može popraviti, ali je dosta skup. Za neke manje televizore je to 600 kuna, a za veće to može biti čak i do tri tisuće kuna", objašnajva Mario Hanžek, vlasnik servisnog centra za kućanske aparate.
Pa je građanima isplativije kupiti novi uređaj i dobiti novo jamstvo.
"Dok vi zovnete majstora, dok vam to popravi, iza toga nikad neće biti kao što je nekad bio. Ja bi uvijek kupio novi, a stari bi dao na otpad", smatra Nikola Čačić, iz Zagreba. "Skupi su popravci i onda se još malo doda pa se kupi ipak novi i pet godina smo mirni", kaže Kata Rajković iz Zagreba.
Da im je popravak bio neisplativ izjasnilo se čak 81 posto potrošača, a njih preko 70 posto kupilo je novi uređaj jer popravak uopće nije bio moguć pokazalo je istraživanje SDP-ove EU zastupnice Bojane Borzan.
"Po meni je ovo zaista žalosno. Mi želimo zaštititi potrošače da ne troše novace kupujući stalno nove aparate", kazala je Borzan.
Najbrže se kvare mobiteli i zasloni jer se oni prema istraživanju najčešće kvare, a najčešći je kvar puknuti zaslon.
Zvonimir Pezić, vlasnik servisnog centra za mobitele, ih popravi oko 70 komada, a kaže kako za jeftinije mobitele cijene se kreću između 300 i 500 kuna dok za skuplje modele popravak može koštati i do 3000 ili 4000 kuna.
Borzan traži da se na svaki uređaj stavi oznaka popravljivosti i vjeruje da će se zakon u Uniji promijeni na proljeće u ožujku, no Hrvatska sama može i ranije, jer tvrdi, po zaštiti potrošača na samom smo dnu
