Catherine De Noire 32-godišnja je menadžerica jednog od najvećih legalnih bordela u Europi s gotovo pola milijuna pratitelja na Instagramu. No, posao kojim se bavi već skoro desetljeće, daleko je od stereotipa. 

Catherine, naime, upravlja kompleksnim sustavom koji uključuje odjele za ljudske resurse, marketing i informatiku, a njezina diploma iz psihologije pokazuje se ključnom u snalaženju u svijetu ljudskih želja, ranjivosti i moći.

Put od studentske klupe do direktorske fotelje

Catherine je u ovu industriju ušla slučajno. S 22 godine, kao studentica psihologije s planovima za karijeru u neuropsihologiji, jedne je večeri naišla na članak pod naslovom "Psiholog u javnoj kući: Zovu me svodnikom, ali ja štitim žene". 

Tekst, koji je napisao menadžer bordela sa sličnim akademskim obrazovanjem, potpuno ju je fascinirao jer je opisivao taj posao kao bilo koji drugi, s naglaskom na poštovanje prema ženama i razumijevanje kompleksnosti ljudske seksualnosti.

"Završila sam članak i te noći odlučila: 'Želim raditi taj posao'", prisjeila se. Bez ikakvog iskustva u industriji ili menadžmentu, pronašla je takvu tvrtku i poslala otvorenu molbu. 

Nekoliko dana kasnije pozvali su je na razgovor. Prošla je tri kruga i dobila posao, pa i unatoč tome što nije imala formalne kvalifikacije koje su tražili.

Ubrzo je shvatila da je njezin pristup, koji se nije temeljio na autoritetu i sili, bio upravo ono što je potrebno za uspjeh u tom specifičnom okruženju. Danas je doktorandica organizacijske psihologije i svoj rad koristi kao temelj za akademska istraživanja.

Korporativna struktura iza crvenih svjetala

Mnogi zamišljaju bordel kao mračno i kaotično mjesto, no stvarnost koju Catherine opisuje potpuno je drugačija. Njezin radni dan počinje u sedam navečer i traje do šest ujutro, a ona nadgleda tim od šezdesetak ljudi, uključujući barmene, tehničare i osoblje za korisničku podršku. 

"Kada sam prvi put ušla u zgradu, bila sam šokirana koliko je sve normalno. Dočekale su me recepcionerke, zaštitari, postojali su IT i HR odjeli. Izgledalo je kao bilo koja druga tvrtka", pojasnila je i otkrila neke druge detalje.

Seksualne radnice, međutim, nisu zaposlenice. Zapravo su neovisne suradnice koje plaćaju najam za korištenje sobe i sigurnosnih usluga, a zadržavaju sto posto svoje zarade. Potpuno su autonomne u određivanju svojih rasporeda, cijena i granica, a imaju pravo odbiti bilo kojeg klijenta. 

Catherinina uloga nije upravljačka, već partnerska. Ona je savjetnica, psihologinja i ponekad "starija sestra" ženama koje rade u otprilike stotinu soba, čija se dob kreće od 21 do šezdesetak godina.

Neke od njih, kaže, mogu zaraditi i do 50.000 dolara mjesečno, a taj posao često vide kao privremeno rješenje za osiguravanje financijske budućnosti.

Gumb za paniku

U legalnom okruženju sigurnost je na prvom mjestu. Svaka soba opremljena je skrivenim "gumbom za paniku". Pritiskom na njega ne aktivira se alarm u sobi, kako se ne bi eskalirala potencijalno opasna situacija, već se pali sirena u uredu osiguranja. 

"Naše osoblje je trenirano da do sobe stigne unutar osam sekundi od pritiska na gumb", ističe Catherine. Fizička sila se gotovo nikad ne koristi, a u ekstremnim situacijama, koje su vrlo rijetke, uvijek se može pozvati policija.

Upravo je ta mogućnost, tvrdi ona, ključna razlika između legalnog i ilegalnog rada, gdje su radnice prepuštene same sebi i često izložene nasilju bez mogućnosti zaštite.

Catherine je s više od 450.000 pratitelja samo na Instagramu postala snažan glas zagovaranja legalizacije i destigmatizacije seksualnog rada. Svojim objavama nastoji demistificirati industriju, dijeleći priče i objašnjavajući kako funkcionira regulirano i sigurno radno okruženje. 

"Kriminalizacija seksualni rad gura u podzemlje, u prostore gdje se nasilje ne može prijaviti i granice ne mogu poštovati", tvrdi.

"Kada sam počela raditi u tom klubu, saznala da tamo zajedno rade majka i kći, i to doslovno u susjednim sobama. Naravno da me to šokiralo i da nisam mogla zamisliti sebe i svoju majku u takvoj situaciji.

"Međutim, naučila sam u ovom poslu jest da ne sudim o životnim izborima i načinima života drugih ljudi prema vlastitim standardima.

Samo zato što ja ne bih željela tu situaciju ne znači da bi drugima trebala biti zabranjena", kazala je ovih dana za portal The Sun te naglasila kako smatra licemjernim  odraslim osobama koje na to pristaju braniti da zarađuju novac nečim što je inače legalno.