Marko Paripović iz Požege cijeli je život bio aktivan i sportski orijentiran sve dok ga moždani udar nije oborio u krevet. Sad nepokretan leži u stacionaru Doma za starije i nemoćne Požega, a fizikalnu terapiju koja bi mu olakšala stanje morat će čekati barem godinu dana. Izuzetno dug period čekanja za svakog pacijenta, a pogotovo za Marka Paripovića koji ima – 90 godina, piše 24sata.
Naime, njegova ga je kći dovela u Požegu iz Zadra gdje je živio
nakon što se razbolio i doživio moždani udar. Dočekalo ga je
mjesto u stacionaru, a njegova kći je plaćala
fizioterapeuta dok je još imala financijskih mogućnosti, a pritom
je fizioterapeut redovito s njime vježbao. U međuvremenu se i ona
razboljela te otišla u profesionalnu
mirovinsku imovinu, ali od svojih primanja više nije mogla
ocu plaćati fizikalne terapije.
Odlučila je provjeriti može li preko HZZO-a osigurati fizikalnu terapiju u stacionaru gdje otac boravi.
"Liječnik opće medicine nas je uputio specijalisti koji je dao preporuku za fizikalnu terapiju. Sve je na kraju odobreno u HZZO-u u Slavonskom Brodu u veljači ove godine i otac je dobio pravo na 45 terapija uz mogućnost produljenja. No, šokiralo nas je kad smo čuli da će pravo na terapiju moći ostvariti tek u veljači 2018. godine", govori Dunja, Markova kći koja ističe kako je njen otac vrlo lucidan u glavi te da bez problema unuka pobijedi u partiji šaha. Tim više mu teško pada što je nepokretan, a bez terapije se niti ne može nadati napretku.
Naime, na području Požege fizikalnu terapiju u kući preko HZZO-a pruža samo Ustanova za zdravstvenu njegu u kući "Filomena Lovrić", no bitno je napomenuti kako ustanova može raditi samo unutar financijskih limita koje je ugovorom odredio HZZO.
"Nije problem što smo jedini na ovom području, nego to što moramo raditi do limita. Ako probijemo limit, HZZO nam za te obavljene usluge neće platiti. Zato će sada na red za fizikalnu terapiju doći ljudi koji su to pravo ostvarili prošle godine u travnju i svibnju. Ukratko, lista čekanja je oko godinu dana, a prioritet moramo dati djeci i radno sposobnima koji su dvostruki trošak za sustav, odnosno, plaća im se bolovanje, ali i trošak fizikalne terapije", prokomentirala je za 24sata vlasnica ustanove Filomena Lovrić koja za problem nudi rješenje tako što bi se proširile mreže i povećao limit.
Uslijed svega toga, pitanje je koliko će Požežana uopće doživjeti terapiju koja im je, na koncu, zakonom zajamčena.
