Mnogi će prošlu godinu pamtiti kao jednu od najgorih, i uistinu, nesumnjivo je predstavila velik izazov za milijune ljudi. No, znanstvenici s Harvarda predvođeni povjesničarom Michaelom McCormickom prema nizu parametara izračunali su da je zapravo najgora godina za život na Zemlji bila 536. Točnije, stoljeće koje je uslijedilo nakon te godine.
Tada je Europu, Aziju i Bliski istok prekrila, isprva misteriozna, magla zbog koje ljudi nisu vidjeli Sunce čak 18 mjeseci pa su se umjesto dana i noći izmjenjivale potpuno tamna i nešto svjetlija noć.
Temperatura je u ljeto pala na 1,5 do 3 Celzijeva stupnja, nakon čega je započelo najhladnije desetljeće zabilježeno u posljednjih 2.300 godina. Osim toga, u Kini je pao snijeg koji je uništio usjeve pa je došlo i do velike gladi.
Znanstvenici su kasnije otkrili uzrok ove misteriozne magle - erupcija vulkana, najvjerojatnije na Islandu, nakon čega se velikim dijelom sjeverne polutke počeo širiti golemi oblak pepela.
"Bila je to poprilično drastična promjena, dogodila se preko noći", rekao je McCormick.
Nakon hladnoće, mraka i gladi - kuga
Nakon prve vulkanske erupcije, 540. i 547. uslijedile su još dvije, doduše manje razorne. Uz to, 541. godine istočnim dijelom Rimskog Carstva proširila se kuga koja je ubila trećinu njegove populacije. Prema McCormicku, to je ubrzalo i pad Rima.
Iste je godine u zapadnoj Europi počelo tzv. malo kasnoantičko ledeno doba koje je trajalo do 660. godine.
"Bio je to početak jedne od najgorih godina za život na Zemlji", istaknuo je McCormick. Hladnoća i glad uzrokovale su ekonomsku katastrofu koju je samo pogoršala pojava bubonske kuge 541. godine.
Posljedice siromaštva, gospodarske i agrikulturne propasti kakve nikada prije i poslije nije zabilježena potrajale su puno stoljeće, sve do 640. godine kada se konačno nazirao oporavak.
