Za mene je uistinu posebna situacija bila početkom ožujka jer moj prvi tjedan povratka na RTL bio je baš prvi tjedan kada je redakcija počela raditi po principu dva tima. Tako da sam od svog prvog radnog dana bio u poziciji da drugu polovicu redakcije doslovno nisam vidio. Do danas, još uvijek nisam.
„Jacpkot dobitak te neće učiniti boljom osobom, već će jače istaknuti sve ono što si bio do tog trenutka, tvoje vrijednosti, osobine, nedostatke.“ Sjećam se ove rečenice iz jednog zanimljivog dokumentarca (Lucky) o dobitnicima jackpota. Isto vrijedi i u doba koronavirusa, u doba krize s kojom smo sada suočeni. Iznimne, nepredvidljive životne situacije ne izvuku nužno najbolje iz nas, već dodatno naglase sve ono što smo do tog trenutka bili.
Možda će za nekoliko godina biti jasno što se sve događalo u redakcijama tijekom pandemije
Novinarski posao u doba korone je, kao i sve u doba korone, pojačan. Vlada infodemija. Možda će tek s odmakom, za nekoliko godina, biti mnogima jasno točno što se sve događalo za vrijeme pandemije u novinarskim redakcijama. Naše vrijednosti, osobine, ali i nedostaci – sada su pojačani.
Proteklo desetljeće novinarski posao u Hrvatskoj oblikovale su koruptivne afere političara. Stvoren je cijeli „žanr“ izvještavanja koji je redovno obuhvaćao brojne pravosudne zavrzlame uz kadrove privođenja i naše novinarske face ispred zgrade USKOK-a koje manje ili više uspješno pokušavaju objasniti gledateljima zlouporabe položaja, zakone o javnoj nabavi, offshore račune itd...
E sad, osim svega očito problematičnog u izvještavanju o aferama, ono što je meni bilo posebno izazovno je što sam dosta često u jednom danu morao naučiti članke, odredbe, propise, pravilnike za koje dotad nisam nikad čuo i potom a) brže bolje shvatiti zašto me ustvari neki političar mulja kad kaže da je „sve bilo po zakonu“ i potom mu b) brže bolje postaviti prava potpitanja kad krene izbjegavati odgovore. Jako često upravo su se kroz ta potpitanja otkrili pravi razmjeri nečije nelogičnosti argumenata. Kroz potpitanja javnost je shvatila da taj i taj stvarno jest napravio nešto krivo i pokušava se neuspješno izmotati iz situacije u kojoj je razotkriven.
Umjesto pravilnika i članaka zakona, sada čitamo o kapljičnom prijenosu
U doba korone potpitanja su jednako važna, ali zbog drugih razloga. Od samih početaka krize građani su više nego ikad dosad tražili jasne odgovore što se točno događa i jasne preporuke nadležnih kako se ponašati. Ta objašnjenja i te preporuke nekad su bile jasne, a nekad baš i ne. Nikad me više nije mojih prijatelja, poznanika, susjeda „povuklo za rukav“ i pitalo kako se trebam ponašati?
Umjesto pravilnika i članaka zakona, sada čitamo o kapljičnom prijenosu i modelu mitigacije i supresije. Usprkos, za hrvatske pojmove, iznimno velikoj razini povjerenja u odluke nadležnih, opet postoje nejasnoće oko pojedinih preporuka. U početku je bila ta nelogičnost izjava o maskama, savjeti da se izađe van i ostane doma, savjetio dječjim parkićima, o cijelom nizu svakodnevnih aktivnosti. To je potpuno shvatljivo, svima nam je ova situacija potpuno nova. Nimalo ne zamjeram što se tamo neki dužnosnik, koji nikad nije bio pred kamerama, možda komunikacijski zabunio kad je objašnjavao građanima neke savjete. Ovo nije toliko situacija kada „lovimo“ političare u nelogičnim izjavama, ovo je situacija kada se traže iskreni i jasni odgovori. Gledajući informativne emisije građani traže informacije kako se ponašati sutra. Smijem li ovo ili ono? Hoću li se izložiti zarazi ako napravim ovo, hoće li me netko kazniti ako napravim ovo?
Nastavit ćemo raditi svoj posao - postavljati bitna pitanja
Zato je bitno da, kako u prvim danima krize, tako i sada, kada popuštaju mjere, svaki dan pokušamo pojasniti što se događa. Da kroz šumu informacija proberemo ono što je važno. Stvarno važno. Ako nema jasnih odgovora na ta pitanja, zadatak mi je tražiti ih. Postavljati potpitanja. Ako izvještvam o otvaranju vrtića, a meni kao novinaru nije jasno kako i zašto će se otvoriti vrtići, onda sigurno neće biti ni gledatelju.
Protekli tjedan imao sam priliku posjetiti raznorazne obrtnike koji se pripremaju za ponovno otvaranje. Postolar, klobučarka, cvjećarka, frizerka, kozmetičarka, maser. Ono što mi je bilo posebno zanimljivo primjetiti je koliko je svatko od njih detaljno upućen u situaciju u Južnoj Koreji i Islandu, koliko znaju o razvoju cjepiva, o Trumpu, o serološkim testovima, o modelima Igora Rudana.. očito mi je bilo da pomno prate sve što se piše o koronavirusu. No, kada smo počeli razgovarati o nekim konkretnim mjerama vezanim uz njihovo zanimanje, baš i nisu znali jasno objasniti kako će se ponašati od ponedjeljka. Nisu im baš bile jasne preporuke. Zbog tih obrtnika pitali smo stručnjake za pojašnjenja i dobili konkretnije odgovore, tamo gdje ih nismo dobili, postavljali smo potpitanja i nastavit ćemo ih postavljati!
