Na svu sreću, nedavno im je preko rijeke izgrađen siguran, čelični most kojeg im je poklonio najveći indonezijski proizvođač čelika kada je vijest o njihovom teškom putu obišla svijet.

U selu na jugu Kine djeca se moraju penjati nesigurnim drvenim ljestvama kako bi došla do svoje škole.

Kako bi došli do mjesta Gula u Kini, djeca se moraju verati uskim planinskim prolazima koji su široki oko 30 centimetara. Put traje pet sati.

Djeca iz Zanskara u Himalajama moraju doslovno planinariti do škole danima, no u školi imaju smještaj pa ne moraju putovati često.

Djeca u Kolumbiji prelaze rijeku Rio Grande spuštajući se po čeličnom kablu dugom 800 metara na visini od 400 metara. U nekim drugim uvjetima, to bi bila prava turistička atrakcija!

Djevojčice iz Šri Lanke prelaze preko mosta sazdanog od svega jedne daske koji se nalazi na ruševinama iz 16. stoljeća.

Djeca iz Riaua u Indoneziji u školu se voze kanuom.

Djeca u Indiji idu u školu preko mosta kojeg su njihovi preci stvarali u suradnji s drvećem i postepeno ga radili za generacije koje dolaze.

Ovako izgleda školski bus u Beldangu u Indiji.

Djeca iz Pilija u Kini moraju se penjati planinskim prolazima oko 200 kilometara do škole. Oni također imaju smještaju u školi.

Još jedan školski bus iz Indije. Ovaj puta vuče ih konj.

Djeca iz Padanga u Indoneziji moraju doslovno hodati po užetu kako bi prešli rijeku koja se nalazi 10 metara ispod njih.

Djevojčica iz Mianmara ima privatni prijevoz.

Djeca iz sela Cilangkap u Indoneziji do škole moraju putovati mostom napravljenog od bambusa.

Djeca s Filipina koriste se gumama na napuhavanje kako bi prešla rijeku.