Umirovljeni nastavnik Mark Bryan (45) iz Londona ostao je prilično zatečen posljedicama laserske operacije pomoću koje je uklonio ožiljno tkivo uzrokovano dijabetičkom retinopatijom (stanje u kojem visoki šećer u krvi uzrokuje oštećenje mrežnice)

Naime, ma koliko ludo zvučalo, posvuda je oko sebe viđao žene s velikim grudima, pa je, kako je to sam rekao, imao osjećaj da mu je netko na lice zalijepio Pamelu Anderson.

Iako su ga te halucinacije uglavnom pošteno nasmijavale, obratio se za pomoć liječnicima i doznao da je privremeno obolio od sindoroma Charlesa Bonneta, koji se zna pojaviti kod pojedinih pacijenata nakon značajnog gubitka vida. 

Prvi put je ženu s golemim grudima primijetio nedugo nakon operacije, dok je pržio kobasice, te ga je prikaz progonio narednih desetak dana. Imaginarnu ljepoticu nazvao je 'Taloula', pa supruzi u duhu šale poručio da će s njom pobjeći.

"Bilo je jako smiješno, a supruga me stalno gledala kao da sam poludio. Iskreno, i meni se znalo činiti da mi je mozak "otišao na kvasinu", ali su ti prikazi nakon desetak dana ipak izblijedjeli", rekao je.

Kad mozak vidi ono čega nema

Charles Bonnet sindrom je stanje koje uzrokuje živopisne, složene i ponavljajuće vizualne halucinacije kod osoba sa značajnim oštećenjem vida. Nazvan je po švicarskom prirodoslovcu i filozofu Charlesu Bonnetu, koji je 1760. godine prvi opisao iskustva svog 87-godišnjeg djeda. 

Njegov djed, iako bistrog uma i dobrog pamćenja, počeo je viđati ljude, ptice i zgrade koji nisu bili stvarni, a Bonnet je ispravno povezao te vizije s djedovim gotovo potpunim sljepilom.

Ključna karakteristika sindroma je da su halucinacije isključivo vizualne; ne uključuju zvukove, mirise ili druge osjete. Ono što je najvažnije, osoba s CBS-om je svjesna da ono što vidi nije stvarno.

Taj uvid u nerealnost vizija jasna je razlika između CBS-a i psihoza uzrokovanih mentalnim bolestima poput shizofrenije ili demencije.

Zašto mozak "popunjava praznine"?

Točan uzrok halucinacija još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, međutim vodeća teorija je deafferentacija, fenomen sličan "fantomskom udu" nakon amputacije.

Kada oči zbog bolesti poput makularne degeneracije, glaukoma ili dijabetičke retinopatije prestanu slati dovoljno vizualnih informacija mozgu, vizualni korteks, koji je navikao na stalnu stimulaciju, ne ostaje neaktivan.

Umjesto toga, počinje spontano stvarati vlastite slike, popunjavajući praznine koristeći pohranjena sjećanja i uzorke.