"Zadala sam im temu da opišu neki događaj koji je ostavio dojam na njih, uplašio ih ili rastužio... nešto što im izaziva jake emocije. On je pisao o tome kako mu je u ratu ubijen djed."
I dan danas sjeća se tog dana kao da su od njega prošli tek tjedni, a ne silne godine. Maja Grbić bila je učiteljica Luki Modriću u prva četiri razreda osnovne škole i još uvijek čuva njegovu zadaćnicu u kojoj je napisao svoju emotivnu priču.
"Svi smo plakali, a ja nikako nisam mogao shvatiti da moga dragog dobrog djeda više nema. Pitao sam se mogu li biti ljudi oni koji su to učinili i zbog kojih moramo bježati od kuće", samo je jedan dio sastavka koji je Luka napisao kao osnovnoškolac. Voljenog djeda Luki su ubili srpski agresori na kućnom pragu dok je današnja zvijezda Reala imala tek šest i pol godina. Luka je u tom trenutku čuvao ovce i koze na velebitskim strminama.
"Luka je u školu krenuo 1992/93. i sjećanja na te prve godine su mračna, ratna..., ali tu je i ta dječja radost, koja nas je nekako držala. Dolazili su na nastavu redovito, održavali smo ponekad sat, ponekad dva ili tri, nekad bi nas granate potjerale, nekad bi škola po nekoliko dana bila zatvorena, a nekad bi nas bilo po 80 u razredu, ali uglavnom smo ispunjavali program. Odradili smo sve što smo morali: čitati, pisati, vježbati... Nakon što je učestalo granatiranje prestalo 1994., redovito bi se i igrali vani. Nismo često imali dvoranu na raspolaganju, ali igralište smo koristili", prisječa se učiteljica Maja mučnih detalja iz rane hrvatske povijesti.
Sva ta djeca, prisjetit će se Maja, bila su obilježena nekim traumama, zbog čega su se nastavnici trudili s posebnom pažnjom voditi njihove sate.
"Umirivali smo ih, ohrabrivali, slali pozitivne misli, pričali lijepe priče... Živjeli smo dan za dan. Nisu imali normalne uvjete, ali su radili zadaće i učili, funkcioniralo je. Doista je bio uporan i marljiv. Pamtim ga kao mirnog i povučenog dječaka. I one njegove velike plave oči... Ali ne pamtim da se ikad smijao, šalio...", ispričala je Maja.
