Od kad je završio Drugi svjetski rat, oni koji u Hitlerovo samoubojstvo i smrt nikad nisu povjerovali, raspredaju teorije što se dogodilo sa zločincem i je li možda ipak uspio pobjeći i skloniti se negdje daleko izvan dosega ruke pravde?
Upravo u ovu potonju uklapa se vila Winnter na Kanarskim otocima za koju neki tvrde da je nekoć bila klinika u kojoj su visokopozicionirani nacisti bili podvrgnuti rekonstrukciji lica kako bi sakrili svoj pravi identitet.
Spominju se osim Hitlera i Martin Bormann te Josef Mengele koji su, navodno, prošli tajnu kiruršku operaciju u izoliranoj vili nakon što su lažirali svoju smrt i u Južnoj Americi započeli svoj novi život.
Neki su tvrdili da su vidjeli Hitlera nakon rata
Tajne službe dugo su istraživale mogućnost da je Hitler mogao neozlijeđen izaći iz svog berlinskog bunkera i skloniti se u inozemstvo. Neka izvješća iz 1955. navode da je „viđen“. U jednom deklasificiranom dokumentu britanske tajne službe tvrdi se da je pilot Luftwaffea odvezao Hitlera iz Berlina 29. travnja 1945., dan prije nego što je počinio samoubojstvo sa suprugom Evom Braun.
Hitler je, nakon što je shvatio da od njegove dominacije u Europi neće biti ništa, planirao izraditi novi Reich u Južnoj Americi. Stoga neki vjeruju da je kuća Winter bila ključna za taj njegov plan.
„Unutar jezivog skrovišta nalazi se prostorija s bijelim pločicama koja izgleda poput operacijske dvorane koja bi se mogla koristiti za plastičnu kirurgiju“, kazao je trenutni stanovnik vile Pedro Fumero za dokumentarac „Tajne nacističke baze“.
Sklonište za njemačke podmornice
Fumero je kazao i kako je njegova rodbina pomogla u izgradnji ove vile. Pričali su mu da je na obližnjoj plaži bila pista za slijetanje, a on pak vjeruje da su ispod vile, u špiljama, bile smještene nacističke podmornice. Podzemni bunkeri služili su za opskrbu i održavanje podmornica, izvan vidokruga izvidničkih aviona Kraljevskog zrakoplovstva.
Najveći prostor unutar same vile je podrum čiji su zidovi debeli šest metara, što ih čini otpornima na bombe.
„Kuća ima bunker, zatvorske ćelije, stol za obdukciju, pećnice koje izgledaju kao krematorij…“, priča Fumero.
Izgrađena novcem nacističke Njemačke
Tajanstveno imanje nalik dvorcu izgradio je njemački inženjer Gustav Winter, koji je bogatstvo stekao gradeći elektrane u Argentini i diljem svijeta.
Priča se da je na otok stigao 1930-tih s namjerom da izgradi imanje slično tvrđavi te da je od Nacističke stranke tražio novac za financiranje projekta. Negirao je mračne tvrdnje o vili sve do smrti i čak je ustrajao da je gradnja završena tek nakon rata.
Nakon što je proglašena vojnom zonom u sporazumu između Hitlera i još jednog diktatora, generala Franca, lokalno stanovništvo više nije smjelo ni blizu.
„Siguran sam da je Winter pružao sklonište njemačkim podmornicama. Zašto bi sagradio ovakav toranj iznad nečega što je bunker? Ova kuća nikad nije bila namijenjena uživanju“, kaže Fumero pozivajući se na ratna izvješća i neka svoja otkrića.
No, jedan čovjek proveo je pet godina istražujući glasine oko vile Winter. Alex Peer pretraživao je arhive obitelji Winter. U svojoj knjizi „Mythos Winter - The Myth of Winter“ tvrdi da „gdje ima dima ima i vatre“, ali da nije sve onako kako se čini.
Gdje ima dima, ima i vatre
„Ovo mjesto ima posebnu energiju. No, mnoge glasine jednostavno nisu istinite“, ističe i dodaje kako nema dokaza da su se tamo radile plastične operacije te da nije poznato da je u vili bio i jedan liječnik niti da je kuhinja služila kao operacijska sala.
Peer tvrdi da je vila sagrađena kao obiteljska kuća, ali da je druga Winterova supruga odbila živjeti u njoj zbog toga jer je previše izolirana.
„No, svaka legenda ima neke istine. Točno je da je Winter kontaktirao Hermanna Göringa koji je tada vodio gospodarstvo, kako bi dobio novac za izgradnju, ali on nije bio špijun, već inženjer. I nije tajna da su Hitler, Göring i Erich Raeder (vrhovni zapovjednik njemačke mornarice) željeli uspostaviti bazu u atlantskoj regiji, po mogućnosti na Kanarskim otocima. Göring je sigurno bio presretan kad mu je Winter rekao o svojim planovima“, kaže Peer, no tvrdi da su motivi Gustava Wintera bili „nevini“.
„A glasine su počele zbog njegovih veza s Nacističkom strankom“, zaključuje za The sun.
Nacisti koji su ipak uspjeli pobjeći
Neki su visokopozicionirani nacisti ipak uspjeli pobjeći nakon završetka rata.
Adolph Einchman, tvorac „Konačnog rješenja“ pobjegao je u Argentinu 1950. nakon skrivanja u Austriji. Uhvaćen je tek 1960.
Joseph Mengele, poznat kao „Anđeo smrti“ koji je radio stravične eksperimente na logorašima u Auschwitzu također je pobjegao u Paragvaj, potom u Brazil, a umro je od moždanog udara dok je plivao 1979. godine.
Franz Strangl bio je zapovjednik nacističkih logora Sobibor i Treblinka, a posvetio se istrebljenju osoba s mentalnim i tjelesnim poteškoćama. Uspio je pobjeći u Brazil nakon rata, no uhićen je i vraćen u Njemačku 1967. godine. Proglašen je krivim za ubojstvo 900 tisuća ljudi. Umro je 1971.
Gerhard Bohne bio je tvorac programa za „pročišćavanje“ arijevske rase koji je podrazumijevao ubijanje 200 tisuća ljudi s neizlječivim stanjima. Sakrio se u Argentini nakon bijega 1949. ali je uhićen nakon što se vratio u Njemačku 1963. Onda je opet pobjegao u Argentinu te postao prvi nacist izručen od strane argentinskih vlasti. Umro je 1981. godine.
