U mnogim kulturama, započeti razgovor sa strancem smatra se normom ponašanja, a može dovesti i do razvoja prijateljstva. No to nije slučaj za Šveđane, piše BBC.
U Švedskoj je "časkanje" uzaludno i naziva se dodprat, što u prijevodu znači mrtav govor. Kako bi izbjegli situacije u kojima morju "časkati" sa strancima, Šveđani su izbjegavanje kontakta očima s nepoznatim osobama doveli do razine umijeća. Za njih je svrha razgovaranja izmjena korisnih informacija te se tzv. small talk ne cijeni.
Turisti koji pokušaju započeti neformalni razgovor s prodavačem u trgovini ili konobarom najvjerojatnije će naići na ravnodušan odgovor, često s implikacijom da ih situacija iritira.
Stručnjaci smatraju da je njihova rezerviranost rezultat geografije Švedske u kojoj ljudi nisu navikli razgovarati s osobama izvan užeg kruga poznanika. Druga hipoteza je da averzija prema časkanju proizlazi iz relativno niske razine imigracije u Švedsku sve do 1960-ih godina.
Povijesno minimalna izloženost drugim kulturama značila je manju vjerojatnost prisvajanja tuđih praksi.
Ipak, unatoč naizgled hladnoj vanjštini, Šveđani će gotovo uvijek biti pristojni i prijateljski nastrojeni, samo u nešto drugačijem smislu od pripadnika pričljivijih kultura.
U zemlji koja cijeni jednostavnost i praktičnost, najbolje je ne pričati bez razloga.