Prije točno dvije godine hrvatska je nogometna reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Rusiji ostvarila uspjeh koji smo čekali 20 godina. Očekivanja su od Vatrenih bila minimalna, iako smo podsvjesno svi znali da imamo doslovno "vatrenu" ekipu.
Probivši se do finala, postali su senzacija - nema tko o njima nije pričao, pisao, nema tko nije slavio uspjeh nogometaša iz (djelomično) nepoznate male europske zemlje, nema tko u Hrvatskoj nije slavio njihov uspjeh kao da je njihov vlastiti.
Hrvatski puk tako je jedanaestorici igrača na čelu sa Zlatkom Dalićem priredio doček za pamćenje u nekoliko gradova diljem zemlje. Najveće slavlje bilo je u Zagrebu - procjenjuje se da je više od pola milijuna Zagrepčana, ali i turista i novinara iz cijelog svijeta, feštalo po ulicama glavnog grada od i do ranih jutarnjih sati. Da smo bili najjači navijači dokazali su i seizmografi 12. srpnja, nakon još jedne pobjede u nizu - tlo se doslovno treslo.
Zanimljivosti vezane uz Prvenstvo i doček Vatrenih
Zanimljivo je napomenuti da je sam doček prošao i više nego mirno. Preko pola milijuna stanovnika bilo je na cestama, a samo je njih pet privedeno zbog narušavanja javnog reda i mira. Isto valja napomenuti da je bilo više od 500 intervencija hitne pomoći - dehidracija, umor, nepravilan rad srca, hipoglikemija samo su neki od simptoma najvećih fanova koji su riskirali zdravlje da bi dočekali Vatrene. Srećom, svi su bili zbrinuti.
Hrvatska nogometna reprezentacija, Hrvatska i (bivša, ali tadašnja) predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bila su tri pojma među TOP 10 na Google tražilici u svijetu. Dodajmo i da je i sama Google tražilica bila obojana kvadratićima:
Upravo je to Svjetsko prvenstvo bilo proglašeno jednim od najzanimljivijih u povijesti - kada ste prije mogli vidjeti državne službenike kako se, nakon finala, grle, ljube i kako slave uspjeh u svlačionicama nogometaša?
Na teren je ušla publika za vrijeme završne utakmice Francuska-Hrvatska, jedna je gospođa ukrala medalju na dodjeli i postala glavna šala toga dana, po društvenim mrežama svi su pisali o našem uspjehu, o "društvenoj" predsjednici, o maloj zemlji punoj uspjeha.
Najupečatljivija fotografija Svjetskog prvenstva upravo je ona s našim Vatrenima kada su, u trenutku slave, slučajno srušili fotografa koji je, kao ispriku, od Hrvatske turističke zajednice dobio odmor na Jadranu to ljeto:
Ipak, to nije jedina slika koja je obišla svijet - tu je i ona gdje Vrsaljko leži na zastavi, kao i ona na kojoj se Pogba klanja Daliću:
Neki od najljepših novinarskih tekstova za temu su imali upravo uspjeh hrvatskih nogometaša, ali je, ipak, jedan "običan" status na Facebook stranici Nogometne ikone rasplakao sve one koji su uživljeno iščekivali onakvo zajedništvo koje već dugo nije vladalo (prenijet ćemo samo jedan, možda najbitniji dio istog):
"Ipak, ako Bog da, jednog dana ću otvorit dušu malom potomku Hrvatu i zajedno s najvoljenijom osobom s početka dana pun ponosa, ali i doze gorčine prepričat kako je svaki moj sunarodnjak tih dana disa samo za jedno. Da pokažemo svitu kako nismo ona slika sa ceremonije dodjele medalja na kojoj svi imaju kišobran, a jedino mi kisnemo. Da, koliko god se držali visoko iznad nas, imamo nešto za šta se ipak prije 20 i nešto godina debelo isplatilo borit. Momci, ljudi, plakat ću ako dragi Bog da za 10-20-30 godina na ova sjećanja. Šta od ponosa, šta od tuge. I hvala vam na tome. Hvala vam na predivnom litu 2018. I na 4 i kusur milijuna ovakvih priča. Priča koje ćemo nosit duboko u sebi. Ko '98. Zauvik. Zato nogomet i postoji. Zato život postoji. Emocije se zajebane..."
A, tu su i videozapisi navijača koji danas broje milijune pregleda. S najvećim osmijehom na licu i suzama radosnicama nastali su upravo ovi:
I danas "kao jedno", samo s drugačijim herojima
Jedno je sigurno - tih dana "disali smo kao jedno". Danas? Opet dišemo jednako - kroz maske, mjere opreza i zaštite, uz bezbroj zabrana, bez grljenja i ljubljenja po trgovima diljem zemlje. Bez slavlja i bez fešta.
Vatreni heroji pali su sada u drugi plan - sada su "na terenu" neki drugi vitezovi. Oni koji rade i po 72 sata bez spavanja, oni koji imaju puno veće odgovornosti, koji brinu o drugima i koji za sve to dobivaju puno manju plaću. Ne govorimo samo o liječnicima, zna se tko nam je bio najnužniji za vrijeme karantene i tko će biti nužan ponovno.
(Twitter)
Hoćemo li ikad napraviti doček za dostavljače, blagajnice, smetlare, vozače kamiona i javnih prometala, medicinske sestre, tehničare, liječnike i sve ostale na glavnom zagrebačkom (ili bilo kojem drugom) trgu? Ne, ajmo se žaliti kad ih uhvatimo na "loš dan".
