U studenome 2018., Avi Loeb, tadašnji voditelj odjela za astronomiju na Harvardu, i mladi znanstvenik Shmuel Bialy, objavili su rad u prestižnom 'Astrophysical Journal Letters' tvrdeći da su ljudi vjerojatno otkrili prve dokaze o izvanzemaljskoj tehnologiji u obliku tajanstvenog objekta zvanog Oumuamua koji je posjetio Sunčev sustav prethodne jeseni.
Novinari su nakon toga pohitali na njegova vrata. No, malo se njegovih kolega znanstvenika slagalo s tom tvrdnjom, kako je i sam Loeb priznao u svom memoaru 'Extraterrestrial'. U njemu moli sve da ostanu otvorenog uma o onome što bi moglo postojati u svemiru misleći pritom konkretno na život.
"Jesmo li mi znanstvenici, ali i laici, spremni na ovo? Je li ljudska civilizacija spremna suočiti se s onim što slijedi nakon prihvaćanja vjerojatnog zaključka do kojeg smo došli hipotezama potkrijepljenim dokazima, da zemaljski život nije jedinstven, a možda čak ni posebno impresivan? Bojim se da je odgovor negativan i da su postojeće predrasude razlog za brigu", napisao je Loeb u uvodu knjige.
Čudan komet ili svjetlosna jedrilica?
Ono što sada zovu Oumuamua (havajska riječ za izviđača), prvi je put primijećen teleskopom na otoku Mauiju 19. listopada 2017. godine kada je već bio na izlazu iz našeg Sunčeva sustava.
Nitko nikada nije uspio snimiti predmet, ali prema tome kako je njegova svjetlina varirala dok se rotirao, astrofizičari su uspjeli zaključiti da je bio širok 400-injak metara i pet do deset puta duži nego što je širok. Na temelju čudnovatog kretanja, astronomi su zaključili da je Oumuamua čudan komet. Takvi objekti često dobiju ubrzanje zahvaljujući mlazovima isparavajućih plinova na njihovoj površini, no u ovom slučaju nisu otkriveni nikakvi plinovi.
Loeb stoga tvrdi da nije apsurdno pretpostaviti da je Oumuamua zapravo svjetlosna jedrilica koja se kreće svemirom putem sunčeve ili zvjezdane svjetlosti. Nagađa da je lansirana u smjeru Zemlje ili da je usidrena poput plutače u svemiru. U tom je slučaju vječno pitanje, jesmo li sami u svemiru, napokon dobilo odgovor.
Razmišljanje izvan okvira
Loeb se smatra jednim od maštovitijih i elokventnijih znanstvenika. Često piše za 'Scientific American' i izdaje radove o širokom rasponu tema, od kozmologije i crnih rupa do nuklearnog rata.
Njegov glavni argument za postojanje izvanzemaljaca je ono što on naziva 'Oumuamua okladom', što je referenca na 'Pascalovu okladu' prema kojoj pozitivne strane vjerovanja u Boga nadmašuju loše strane. Isto tako, ako vjerujemo da je Oumuamua zapravo izvanzemaljska letjelica, postat ćemo oprezniji i otvorenijeg uma.
"Ako se usudimo kladiti da je Oumuamua dio napredne izvanzemaljske tehnologije, bit ćemo samo na dobitku. Bez obzira na to potakne li nas na metodičko traženje znakova života u svemiru ili na poduzimanje ambicioznijih projekata, postavljanje ovakve optimistične oklade moglo bi imati transformativni učinak na našu civilizaciju", tvrdi Loeb.
Prema njemu, moderna je znanost precijenila teme poput postojanja više dimenzija i više svemira, za što nema dokaza. S druge strane, podcijenila je potragu za životom, ne samo u obliku izvanzemaljskih radio-signala, već u obliku kemijskih 'biopotpisa' ili čak tehnoloških artefakata, jedan od kojih bi, vjeruje Loeb, mogla biti Oumuamua.
Dodaje da se moramo više potruditi jer bi otkriće izvanzemaljskog života bilo najveće otkriće u povijesti znanosti.
"Ali onog trenutka kad saznamo da nismo sami, da gotovo sigurno nismo najnaprednija civilizacija koja je ikad postojala u svemiru, shvatit ćemo da smo potrošili više novca razvijajući sredstva za uništavanje čitavog života na planetu, nego što bi koštalo njegovo očuvanje", zaključio je Loeb u svojoj knjizi.
