Riječ "abrakadabra" povezuje se s magijom. Vjeruje se da je prvi put spomenuta u djelu De Medica Praecepta rimskog liječnka Kvinta Serena Samonika (Quintus Serenus Sammonicus), u 3. stoljeću nove ere. Vjerojatno je da on sam nije izmislio riječ, već da je korištena znatno ranije i među Rimljanima i među Grcima, piše Telegraf.
Ovaj rimski liječnik navodi da je riječ 'abrakadabra' lijek za nepoznate, smrtonosne bolesti, treba je zapisati na komadu pergamenta, umotati u komad lanenog platna i nositi oko vrata kao amajliju.
Pri tome riječ treba ispisivati u redovima, i to svaki put s jednim slovom manje na kraju, u obliku obrnutog trokuta, u kojem se u zadnjem redu nalazi samo slovo "a".
Vjerovalo se da ova neobična riječ može zaštititi od zlih duhova koji izazivaju bolesti i prizvati one dobre, koji imaju zaštitničku ulogu.
Postoji više teorija o nastanku riječi "abrakadabra".
Prema jednoj, ona dolazi iz aramejskog jezika, od izraza "avad k'davra" (hebrejski: "evra k'divra") sa značenjem "stvaram kako govorim".
Prema drugoj, nastala je od grčkog "abraksas", kako su pripadnici gnostičke filozofije zvali boga, a pomoću grčke numerologije zapisivala se kao 365, odnosno po broju dana u godini.
Jedna teorija objašnjava da je "abrakadabra" nastala od sažimanja riječi za Oca, Sina i Svetog duha, od "Ab, Ben, Ruach hakodesh".
Prema nekim svjedočanstvima, Rimljani su nosili amajlije poput onih iz teksta Serena Samonika, vjerujući da one leče bolesti "izvlačeći" ih kroz ponavljanje i skraćivanje riječi.
Naravno da se "abrakadabra" povezuje i s babilonskim Talmudom.
U 17. stoljeću, u Mučnom putovanju kapetana Edwarda Fentona, Emma Taylor zapisala je da je izliječeno dvije stotine ljudi tako što su im stavljene "abrakadabre" oko vrata, a stoljeće kasnije nešto slično pominje i Daniel Defoe u Dnevniku iz godine kuge.
Iako se takav način "liječenja" izgubio u 19. stoljeću, ostajući u domeni mađioničarskih trikova, koristile su ga pojedine suvremene ezoterične organizacije u svojim ritualima.