Stotine milijuna galaksija kreću se vidljivim svemirom, a u svakoj se nalazi na milijarde zvijezda, a oko svake se okreće u prosjeku nekoliko planeta. Čak i ako trilijun planeta u svakoj galaktici nije nastanjivo, bezbrojni mjeseci koji orbitiraju oko tih beživotnih svjetova mogli bi biti, piše Business Insider.
No opet, unatoč tim brojevima, ljudi tek trebaju otkriti signale inteligentnih izvanzemaljaca. Proročansko pitanje fizičara Enrica Fermija iz 1950., "Gdje su svi?", i dalje je bez odgovora.
Još je rano za očekivati rezultate
Nova pak studija tvrdi kako je čovječanstvo tek zagreblo površinu svemira, te stoga nema razloga za cinizam. Po tom istraživanju sve dosadašnje potrage za izvanzemaljskim životom (SETI) jedva da čine bazen vode unutar svih svjetskih oceana koji predstavljaju svemir.
"Nismo još pravo ni počeli tražiti", rekao je Shubham Kanodia, student astronomije i suautor studije, koja navodi na zaključak kako negdje u tom svemirskom oceanu, unutar naše galaksije inteligentni izvanzemaljci možda upravo govore "zdravo, ovdje smo". No mi to jednostavno ne možemo znati, barem ne još.
Tijekom proteklih 60 godina brojni SETI projekti tražili su i još uvijek traže izvanzemaljske signale. Neki skeniraju velike dijelove neba u potrazi za snažnim signalima, dok drugi ciljaju individualne zvjezdane sustave u potrazi za slabijim sustavima. No osim nekoliko anomalija koje se više nikad nisu ponovile (poput otkrića 'Wow!' signala 1977.), te su potrage za sada ostajale bez rezultata.
Koliko smo blizu?
Kanodia i njegovi kolege sa Penn State sveučilišta željeli su znati koliko su točno figurativnog 'plasta sijena' pokrili u potrazi za izvanzemaljskom 'iglom'. Istraživači se slažu s poznatim SETI astronomkom Jill Tarter, koja je još 2010. rekla kako je jednostavno smiješno zaključiti da inteligentni izvanzemaljci ne postoje jer još nismo otkrili njihove poruke. Čak i da takvi signali postoje te su usmjereni prema Zemlji, mi smo skenirali toliko mali dio neba, te uz to možda ni ne tražimo pravi tip signala, ili dovoljno dugo, da bismo ga pronašli.
"Recimo da vam kažem kako se u Houstanu upravo održava nešto totalno zanimljivo", rekao je Kanodio tijekom svog govora u NASA-i. "Ne kažem vam gdje točno je. Ne kažem vam u koliko je sati. Ne kažem vam što to je. Je li u knjižari? Je li to glazbeni koncert? Ne dam vam apsolutno nikakvih dodatnih podataka. Bilo bi stvarno teško to pokušati naći."
"Houston, imamo problem", dodao je. "Ne znamo što uopće tražimo..., niti odakle bismo trebali početi tražiti."
Kanodia i njegovi kolege su u svojoj studiji izgradili matematički model za kojeg su smatrali da predstavlja kozmički plast sijena razumne veličine. Njihov plast sijena je kugla promjera gotovo 33.000 svjetlosnih godina, sa Zemljom u središtu. To područje obuhvaća jezgru Mliječne staze, kao i brojne divovske klastere zvijezda iznad i ispod naše galaksije.
Uz to su odabrali i osam dimenzija za potragu za izvanzemaljcima, faktore poput frekvencije prijenosa signala, propusnosti, snage, lokacije, repeticije, polarizacije i modulacije (kompleksnosti), te definirali razumne limite za svaki. "To rezultira s 8D plastom volumena 6,4x10^116 m^5 Hz^2 s/W", napisali su autori. To je 6,4 s 115 nula, ili prostor uistinu divovskih proporcija.
Koliko smo tog plasta do sada pretražili?
Kanodia i njegovi kolege zatim su istražili SETI projekte obavljene u zadnjih 60 godina te ih usporedili s plastom. Znanstvenci su zatim odredili kako je kolektivna pretraga čovječanstva za izvanzemaljcima prekrila oko 0.00000000000000058% volumena plasta. "To je poput kade vode u svim oceanima svijeta", rekao je Kanodia. Ili poput komada zemlje površine pet sa pet centimetara u odnosu na cijelu površinu Zemlje.
Ove brojke čine dosadašnje pokušaje čovječanstva slabim i neučinkovitim, no Kanodia to vidi kao priliku, posebno zato što moderni teleskopi postaju sve bolji u skeniranju sve više objekata većom osjetljivošću i brzinom. Na primjer, rekao je, 150-minutna pretraga mrežom Murchison Widefield prekrila je veći postotak 'plasta sijena' nego bilo koji drugi SETI projekt u povijesti.
"To je svrha ovog plasta... pomoći bolje informiranim budućim strategijama pretrage", rekao je Kanodia. Dodao je i kako su proračuni njegovog tima pretpostavili kako unutar zemljinog dometa postoji samo jedna izvanzemaljska civilizacija, a ne više. No možda ih u blizini postoji i više.
"U oceanskoj analogiji, ne moramo isušiti cijeli ocean kak bismo pronašli ribu", rekao je. "U analogiji s Houstonom, kad bi bila dva zanimljiva događaja, ne biste trebali tako puno tražiti."
40% šanse da smo sami u galaktici
No s druge strane, ne postoji nikakva garancija da figurativna riba, igla, ili zanimljivi događaj uopće postoje.
Druga grupa znanstvenika, s Oxfordskog sveučilišta, nedavno se odlučila na drugačiji pristup pitanju o izvanzemaljcima. Umjesto koncentriranja na vjerojatnost pronalaska 'tehnopotpisa' koje bi se moglo detektirati, oni su istraživali vjerojatnost da inteligentni život uopće postoji.
Oxfordski su znanstvenici istražili desetke studija o varijablama u poznatoj Drakeovoj jednadžbi, koja proračunava vjerojatnost postojanja izvanzemaljske civilizacije. analizirali su rezultate i došli do ne baš popularnog zaključka da postoje 2 u 5 šanse da su ljudi potpuno sami u Mliječnoj stazi.
