U Rimu stoji monumentalni kip Giordana Bruna, vjerojatno kao podsjetnik na žaljenje onih koji su ga osudili i spalili na lomači. No iako izgleda kao skromni redovnik pokriven kapuljačom, u pitanju je učenjak, filozof, astrolog – ili onodobnim rječnikom – vještac, mag i žrec.
Giordano Bruno rodio se na Novu godinu 1548. i već kao dijete pokazao je veliko zanimanje za znanost. Filozof, kozmološki teoretičar (danas bi rekli astronom, ali onda su taj posao radili astrolozi), matematičar i pjesnik crkvu je užasavao ne samo zbog svog velikog znanja.
Vjerovao je kako briljatan um može promijeniti svijet. Osim toga, bio je sljedbenik mističnih učenja neoplatonizma i renesansnog hermetizma te islamskog aristotelovca Ibn Rušda. Bio je nepopravljivo znatiželjan – htio je istraživati, analizirati i shvatiti mnoge stvari koje je Crkva zabranjivala. Pritom je bez razlike izučavao i kršćanske knjige i poganske tradicije i islamske zapise. Iako je postao dominikanac, daleko od toga da je bio poslušni redovnik.
"Najblaže rečeno, njegova filozofija bila je neobična. Poganska u svojoj srži, kombinirala je drevno znanje, uključujući radove Lukrecija, Pitagore i hermetističke tradicije koju su oživjeli talijanski humanisti. " ističe Karen Gavin u svojoj knjizi "Giordano Bruno: Magija, teologija i hereza", prenosi Ancient origins.
Magija drevnog Egipta
Hermetizam je filozofski i religijski nauk o tajnim stvarima i učenjima, svojevrsna kombinacija egipatske tradicije s grčkim elementima, misterijima i filozofskim školama platonizma, stoicizma, pitagoreizma, aleksandrijskog judaizma, s kršćanskim gnosticizmom te perzijskim zoroastrizmom. "Učenje je opisano u tekstovima Corpus Hermeticum i Asclepije, a renesansni učenjaci su smatrali kako ih je napisao Hermes Trismegistus,, egipatski svećenik, koji možda nikada nije ni postojao" pojašnjava Gavin.
Vodeći ljudi renesanse su antiku smatrali zlatnim dobom i pokušavali su ju oživjeti (renesansa doslovno znači ponovno rođenje) pa su crpili znanje iz tih tekstova. Osim toga, prvi dio Corpusa Hermetica opisuje mit stvaranja svijeta prilično sličan Knjizi postanka.
"No, dok su ostali učenjaci pokušavali spojiti kršćanstvo s hermetizmom, Bruno je svojoj filozofiji odbacio kršćanske elemente i zamijenio ih s čistom poganskom magijom Hermesa Trismegistusa, koji su uključivali okultna vjerovanja i astrologiju" ističe Gavin te pojašnjava što je to točno uključivalo: " Među ostalim, bavio se tajnom moći biljaka i kamenja i čarolijama koje ih prate; stvaranjem talismana koji kanaliziraju moć zvijezda – njegovo učenje nije se oslanjalo ni na katoličko ni na protestantsko učenje nego je imalo korijene u magiji drevnog Egipta".
Neizbježan sukob s Crkvom
Štoviše, iako se kao dominikanac trebao boriti protiv svega što je crkva smatrala praznovjerjem ili nadnaravnim, Bruno je objavio knjigu magije. Među ostalim bavio se astralnim slikama.
Vjerovao je kako njegove slike mogu prodrijeti u pneumu – astralno tijelo ili duh a opisivao je i vincule - posebne veze koje omogućuju bacanje čini. No najviše problema mu je donio njegov interes u astrologiju i astronomiju. On je prvi nadogradio Kopernikove teze te zaključio kako zvijezde nisu ništa drugo nego udaljena Sunca koja su okružena svojim planetima. Zbog toga je 1593. doveden pred inkviziciju i osuđen na smrt. Sedam godina kasnije je spaljen.
