Ne znaš ko je gori, dal' trener (sad već bivši), koji kad daje izjave ka da je predsjednik skupštine UN-a, a ne trener sportaš, a taktički raspoređuje igrače na terenu ka da su lovci lovačkog društva Ušlagirani jelen, ili naši igrači, koji kad im doleti lopta ka da im je doletila mina, pa je brže bolje lansiraju što dalje od sebe.
Isti ti igrači kad igraju za svoje klubove, onda igraju ka da im je Ronaldo brat blizanac, a kad treba igrati za vlastitu zemlju, ka da ih je skinulo s brzog tečaja nogometa, pa ih pustilo da igraju za novčani iznos u visini radničkog minimalca.
Opustilo se to malo žešće. Umislili valjda da su neke zvijezde. Svaki u kosu trpa kubik gela, iz autobusa kad izlaze svima kragne u zraku i imaju one slušalice promjera pola metra na ušima, pa face slušaju mjuzu, kad treniraju onda trčkaraju sitnim korakom, pa razgovaraju i smiju se, vikendima su na narodnjacima itd. itd.
Ako je itko reprezentativan, onda je to hrvatski radnik koji svaki dan 'igra' 10 sati i moli Boga da mu plaća bude redovita da prehrani obitelj, to je reprezentativac, jer za razliku od njih Krasotića – radnik se bori… Bori, i to žestoko!
A sad u trgovinu po bačvu gela, eto dodatnih kvalifikacija.