Ron Hira je profesor javnih politika na Sveučilištu Howard. Paula Stephan profesorica je ekonomije na državnom sveučilištu Georgia. Hal Salzman je profesor na Sveučilištu Rutgers koji predaje planiranje i javne politike na JJ Heldrich Centru. Michael Teitelbaum je viši znanstveni suradnik na Harvard Law School. Norm Matloff je profesor računalnih znanosti na Sveučilištu California-Davis. Zašto nabrajamo ova imena? Ovi profesori i ugledni znanstvenici objavili su zanimljivu kolumnu u listu USA Today u kojoj dokazuju da je Silicijska dolina kreirala imaginarni manjak radne snage, odnosno programera, developera, administratora, ukratko "tech" radnika.
Poslovni rukovoditelji i političari beskrajno se žale na "nedostatak" kvalificiranih Amerikanaca te neprestano ističu da Sjedinjene Države moraju pustiti u zemlju više visokokvalificiranih gastarbajtera kako bi popuniti radna mjesta u tzv. STEM područjima: znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike. (STEM je skraćenica za science, technology, engineering i math.)
Ova tvrdnja mogla se čuti od svakoga, počevši od predsjednika SAD-a Baracka Obame, preko Ruperta Murdocha do Mark Zuckerberga i Billa Gatesa.
Ipak, u posljednjih mjesec dana, dogodile su se dvije čudne stvari: Census Bureau, koji je službeni izvor statističkih podataka u SAD-u, izvjestio je da samo jedan od kvalificiranih STEM radnika ima posao u STEM sektoru. Istodobno, Microsoft objavljuje planove o otpuštanju 18.000 zaposlenika...
Unatoč tome, predstavnički dom Kongresa razmišlja o donošenju propisa, koji, kao i imigracijski zakon koji je Senat prije donio, ima za cilj da poveća broj visokokvalificiranih radnika na način da automatski dodjeljuje "zelene karte" za strane STEM studente.
Ovi profesori i znanstvenici upozorili su u svojoj kolumni na neke nelogičnosti kazavši kako "nisu bilu u stanju pronaći vjerodostojne dokaze koji potkrijepljuju tvrdnje IT industrije o nedostatku radne snage".
Stagnirajuće plaće
Ako nedostatak radnika zaista postoji, plaće bi trebale rasti kako tvrtke pokušavaju privući radnike kojih je na tržištu malo. Umjesto toga, zakonodavstvo koje je povećalo broj viza za IT osoblje tijekom 1990-ih godina, istodobno je zadržalo prosječne plaće jednakim u posljednjih 16 godina. Doista, gastarbajteri su postali glavni izvor novih zapošljavanja u tim područjima.
Oni koji podržavaju još veću ekspanziju čini se da su zaboravili na stotine tisuća američkih high-tech radnika koji su zapeli na razini plaća iz 1998. godine - sa smanjenim izgledima za razvoj karijere i s ponovljenim rundama otpuštanja.
Činjenica je, kako se u kolumni upozorava, da postoji izvanredna suglasnost između različitih znanstvenika i istraživača o tome da je opskrba američkih radnika dobra, odnosno da ih već ima dovoljno (domicilno stanovništvo i imigranti, građani i oni s privremenim boravkom) koji su spremni i kvalificirani da ispune visokokvalificirana radna mjesta u SAD-u. Jedini nesporazum koji postoji sastoji se u tome je li ta opskrba, odnosno taj broj potencijalnih radnika dva ili tri puta veći od potražnje.
Nažalost, kompanije iskorištavaju veliki postojeći protok radnika iz inozemstva kako bi američkim radnicima uskratiti pristup do STEM karijere i do sigurnosti srednje klase koja bi trebala ići zajedno s tom karijerom.
Zamislite, dakle, koliko će više Amerikanaca ispasti iz tzv. srednje klase ako političari i IT lideri uspiju udvostručiti ili utrostručiti protok broja radnika u STEM zanimanjima.
Suvišne reforme
Još jedna velika, ali često previđena odredba u zakonu koji se priprema, je automatsko odobrenje "zelene karte" bilo kojem stranom studentu koji ima završen diplomski studij u STEM području, a to je nastalo na temelju tvrdnji da su strani studenti na američkim sveučilištima rutinski prisiljeni napustiti zemlju.
Takve tvrdnje su nespojive s dokazima koji govore da ovi studenti imaju mnoge načine da produlje svoj boravak i ostanu raditi u SAD-u. I zaista, "stope ostanka" u SAD-u za gostujuće strane studente su vrlo visoke i ne pokazuju znakove pada. Najnovija studija tako otkriva da 92 posto kineskih studenata na doktoratima ostaje raditi u SAD-u nakon što diplomiraju.
O čemu se zapravo radi? Ovi znanstvenici ponudili su jednostavan odgovor.
Tech industrija promovira proširivanje privremenih viza (kao što je viza oznake H-1B) i "zelenih karata" kako bi dobila jeftiniju, mladu radnu snagu koja neće biti previše pokretna, odnosno koja neće previše putovati u potrazi za poslom. Već je dobro dokumentirano da "rupe" u sustavu omogućuju kompanijama da legalno plaćaju H-1B vize ispod njihove tržišne vrijednosti i da i dalje šire dobnu diskriminaciju što su već više puta potvrdili mnogi u tech industriji.
Kada se u tom svjetlu sagleda vjerodostojnost i neprestano ponavljanje tvrdnji IT industrije o "nestašici" radnika, vrijedno je podsjetiti na povijest loših praksi pri zapošljavanju, pišu ovi stručnjaci. Najsvježiji primjer je predložena sudska nagodba vrijedna 300 milijuna dolara u akciji protiv kompanija kao što su Google, Apple, Intel i Adobe koje su optužene za protutržišno djelovanje u dosluhu kojemu je bio cilj da suzbiju visoke plaće visokokvalificiranih radnika, uključujući i nezakonite ugovore da ove kompanije ne zapošljavaju radnike jedne od drugih.
Lideri IT industrija raskošno su trošili na lobiranje pred zakondavcima kako bi promicali tvrdnju da im u STEM sektoru nedostaje radnika. Jedini problem pri tome je taj da su njihovi dokazi u suprotnosti s njihovim koristoljubivim tvrdnjama.
