Jedan radni dan multimedijalnog i web dizajnera u medijskoj kući
Najgore mi je kad me pitaju što ja radim u firmi.
Primarno radim multimedijske specijale u odjelu prodaje RTL-a, to podrazumijeva izradu weba, fotkanje, snimanje i montaža videa, zvuka, izrada grafika, održavanje starih projekata, izradu prodajnih widgeta na Net.hr-u i sve ostalo što me kolege iz drugih odjela uspiju nažicati da ima napravim (što, na moju žalost, nije teško).
Obično se budim oko 7 ujutro kada supruga izlazi i do 8 lagano spremam sebe i klince za vrtić i posao. To razdoblje zovem autopilotom, i ljudi su već navikli da me ne bi trebali ništa pitati dok nisam unio svoju početnu dozu kofeina u sebe. Čak i konobar to zna i već mi kuha kavu čim me vidi da ulazim u obližnji kafić gdje pijem kavu s kolegama i na svom vjernom prijenosniku preletim kroz mailove i eventualno gurnem na Git izmjene koje sam radio dan ranije.
Dobra oprema je pola posla
Imam tu privilegiju da mogu raditi od doma, kada želim, pa se nakon kave često zaletim do stana, stavim nešto krčkati na štednjak i sjedam na balkon obavljati dnevne obveze. Tu moj vjerni
Huawei Matebook X Pro
zaista ima priliku zasjati. Ja, priznat ću, nisam netko koga bi mogli nazvati
Sloboda oslobađa od stresa
Najbolja stvar je ipak sloboda koju mi omogućuje. Primjerice, neki dan sam s kolegicom Ivanom, čiji radni dan možete pročitati ovdje, otišao na poslovni ručak i ponajbolju štrudlu u gradu, znajući da ću morati hitno isporučiti nekoliko grafika. To mi nije predstavljalo nikakav problem, jer sam znao da mogu sjesti na obronak potočića koji žubori u restoranu i odraditi sve što trebam uz mrzlo piće. Baterija traje toliko da me uopće nije briga koliko traje. Uvijek je ima dovoljno. Također mi je super opcija multiscreen kolaboracije. To znači da mogu klonirati svoj mobitel na ekran računala i ne moram voditi brigu hoće li mi prijenosnik slučajno pasti iz krila dok se javljam na mobitel. Jako, jako kul.
Poslije ručka, ako nisam u firmi ili na nekom sastanku, obično sam doma za svojim stolom kojeg se trudim održavati idiličnim kojeg sam ukrasio sitnicama za inspiraciju, poput drvene ruke, art deco grafike R2-D2-a iz Ratova Zvijezda i mini vintage pojačala na koje spajam gitaru kako bih bio uviđajan susjed i ne trgao ljudima prozore s lampašem kojeg držim u garaži.
Toliko sam se utopio u suživot s radom od kuće i lako prenosivim računalom zbog kojeg zapravo ne moram biti kod kuće, da mi je život zadnjih par mjeseci dosta bezbrižniji i lagodniji. Mogu raditi s balkona, ispod nekog starog drveta u debeloj hladovini, otići na sladoled uzet si pauzu i lupati bubnjeve u garaži. Osjećam se slobodnije no ikad. Pogotovo sada ljeti kada je grad poluprazan i realno bilo gdje mogu doći za 20 minuta. Popio sam kave s prijateljima s kojima se nisam vidio mjesecima, imam slobodu uživati u danu, otići negdje van grada i uživati u stvarima koje volim, znajući da ću sav posao obaviti i da imam alate za to. A i razina stresa mi je dosta niska.
403 Forbidden