Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

FOTO: Dvina Meler u posjetu kod Sulejmana i Hurem

Dvije i pol tone teška zvijer potrpala nas je u sebe i potegnula prema istoku. Hrvatistan – Kazahstan, double way.

Tu su još i Turska, Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Iran, Turkmenistan, Uzbekistan, Tadžikistan, Kirgistan… Ali to mi je bilo predugo nabrajati srpskom cariniku.

‘Idemo do Kazahstana’, kratko sam, uz smiješak, odgovorila na njegovo pitanje.

‘Jel’?’, dignuo je obrve pa nastavio gledati otisnutu mapu na bočnoj strani našeg Nissan Patrola. ‘A što ćete tamo?’

‘Idemo na ljetovanje!’, izvalio je Darko.

‘Bravo. Dok stignete do tamo i počet će ljeto’, nasmijao se i mahnuo nam da možemo proći.

Nismo imali ništa za prijaviti, ali to nas nije ni pitao. Thule na krovu i gepek, dovoljno prostran da uz ruksake koji su se tamo nalazili sakrije i ponekog slijepog putnika, čuvali su sve što nam je za dva mjeseca puta potrebno – vreće za spavanje, toplu odjeću, plinsko kuhalo i nešto hrane. Nastavili smo dalje.

Jutro nas je poljubilo na ulasku u Tursku. Okupana zlatnim zrakama guste zore, Selimova džamija, veličanstveno djelo Mimara Sinana u prvoj osmanskoj prijestolnici Edirneu, poput pravog domaćina zaželjela nam je dobrodošlicu i pustila nas da razgledamo njezinu unutrašnjost. Čestice fascinantne povijesti ispunjavale su svaki djelić prostorije i lepršajući zrakom nježno padale na leđa nekoliko mladića koji su u jednom kutu čitali Kuran. Bilo je nešto neobično snažno i glasno u toj tihoj slici. Ljepši uvod u povijest jednog od najvećih svjetskih carstava nismo mogli ni zamisliti.

Na izlazu iz džamije gospodina koji je tamo radio zanimalo je odakle smo.

‘Croatia’, odgovorio je Matija.

‘Aaaaaa… Hrvatistan!, veselo je zacvrkutao, ‘lijepo da ste došli’.

Hrvatistanci pred Sultanovim odajama

Dobro raspoloženi, natankali smo se tipičnim turskim gorivom, sočnim i letim-do-neba pogonskim burekom, skroz do grla, i osigurali nastavak putovanja naših trbuha do nekadašnje prijestolnice. Do jednog od najvećih megapolisa svijeta. Do trenutno najpoznatijeg i najomiljenijeg inozemnog grada mase odanih balkanskih domaćica s TV-upravljačima. Do prebivališta rasne frajerčine ubojitog plavog pogleda. Do… Shvatili ste do gdje.

Nije mi namjera ovdje posebno predstavljati Istanbul, u tekstovima i knjigama već toliko opjevan, izlizan i nanovo štampan na bezbrojnim pamfletima turističkih agencija, slavljen, moćan i u svakom pogledu veleban, pa ću preskočiti opise rajskog grada najpoznatije sapunice u Hrvata. Ipak, za obavljanje tehničkih stvari za nastavak puta (čitaj – za birokracijska veselja poput ishođenja različitih viza za zemlje koje posjećujemo na ovoj ekspediciji) uistinu nije postojalo bolje mjesto za ubit koji dan. Kako je ispalo s obzirom da ovdje već gulimo skoro tjedan- i koji dan više.

Potraga za Ibrom, Hurem i Mustafom

A kad smo već tu, da provjerimo kako ovdje dišu za Suljom, Ibrom, Mujom i drugima. Nazire li se kraj raskošne sapunice?

Lokalci nas uvjeravaju da ne brinemo, serija se još uvijek vrti, dakle čeka nas još puuuno epizoda. Bogu hvala. Rijeke fanova neumorno potvrđuju kult obožavanja i slijevaju se u ušće – Topkapi palaču i grandioznu Sulejmanovu džamiju koja dominira starim dijelom grada.

U njezinom vrtu počivaju Sulejman, Hurem i arhitekt Mimar Sinan, čija je svaka druga džamija u gradu. Zanimalo nas je vidjeti lokacije na kojima su povijesni likovi iz sapunice uistinu i živjeli, pa smo se nakon Sulejmanove grobnice uputili do palače Ibrahim-paše, koja je danas muzej islamske i turske umjetnosti. Ali, nažalost, palača je pod skelama tako da od Ibre ni traga ni glasa.

No, idemo dalje. Odmah preko puta trga Sultanahmet nalazi se hamam koji je dala izgraditi Hurem. Knjiga vodič navodi da je to danas državna prodavaonica tepiha, ali knjiga k’o knjiga, ponekad zna i lagati. Tiskana prije velikog praska zvanog sulejmanija, jadna nije znala da će zbog turističkog potencijala građevini biti vraćena originalna namjena pa joj opraštamo. I Hurem bi bila sretna. Njezini današnji poklonici za ‘malo’ veću svoticu od uobičajene mogu na banjanje kao i konkubine prije petstotinjak godina. Da budem iskrena, mene baš i nije žuljala u džepu zelena novčanica od sto eura pa sam kupkicu odlučila preskočiti.

Daljnje razgledavanje grada i lokaliteta donosi džamiji ‘našeg’ Rustem paše Opukovića jednoglasnu pobjedu u kategoriji ljepote i naših simpatija. Rođen u Skradinu 1500. godine, paša koji se nedavno počeo pojavljivati u sapunici, oženit će Mihrimah i uz pomoć Hurem riješiti se i Ibrahima i Mustafe, te postati veliki vezir i jedan od najmoćnijih ljudi carstva. Velika faca, u svakom slučaju. Preostaje nam tek vidjeti koliko će sapunica pratiti povijest.

Suma sumarum

Na kraju, za iskonske fanove sapunice saznajemo koja su najbolja mjesta gdje se mogu sresti megapopularni glumci, uživo. Oni dubljeg džepa mogu se naoružati strpljenjem i lirama, baciti u lov te okušati sreću u Ortakoyu, dijelu grada gdje su smješteni fancy kafići i restorani. Lokalci se kunu da kapitalci iz serije navrate tamo barem povremeno. Za sve ostale, s manje sreće, vremena i financijske municije, tu je Mustafa. Dobro raspoložen i na svakom koraku, smiješi se s kioska, zgrada i jumbo plakata. Glavom i bradom.

Povratak na Net.hr