Za Murraya je to četvrti finale karijere na nekom od Grand Slam turnira. Zapinjao je na zadnjoj stepenici na Australian Openu (2010. i 2011.), te US Openu (2008.). Također, posljednje četiri godine u nizu je u Wimbledonu ispadao u polufinalima, ali je ovaj put skupio mentalne i fizičke snage za pobjedu u toj fazi turnira, te ispred njega stoji još samo šesterostruki wimbledonski pobjednik Roger Federer, u nedjeljnom finalu.
Murray je tako nastavio svoj vlastiti san da osvoji prvi Grand Slam turnir u karijeri, ali i san svih Britanaca koji čekaju britanskog pobjednika u Wimbledonu. Posljednji domaći finalist je bio Bunny Austin 1938. godine, a posljednji pobjednik je, pak, bio Fred Perry iz 1936. godine. Murray i Tsonga su odigrali sjajan meč, u kojem je ipak stalno korak ispred bio Britanac, pogotovo u prva dva seta.
U prvoj dionici su obojica imala po dvije break-lopte, ali je samo jednu uspio iskoristio četvrti igrač svijeta. U drugom je setu, pak, Tsonga ostao bez i jedne takve šanse, a zanimljivost te dionice jest ta da je Tsonga izgubio svih 11 poena nakon drugog servisa.
Ipak, od početka trećeg seta su se stvari na središnjem terenu počele mijenjati. Tsonga je preuzeo novu količinu rizika u svojoj igri, ali je i počeo pogađati. Dobio je zasluženo treći set i potom se najveća drama i borba razvila u četvrtom setu.
Obojica su imali šanse dobiti taj set i ranije, ali je na kraju kod 6:5 Murray došao do vezane dvije meč-lopte (15-40), te je iskoristio odmah prvu, a točnost njegovog udarca je potvrdila kompjutorska provjera.
U karijeri su Murray i Federer odigrali 15 mečeva i, zanimljivo, svih petnaest na tvrdoj podlozi. Britanac ima prednost 8:7.
