Nekoć je, za vrijeme igračke karijere, bio tragičar u polufinalu s Njemačkom na domaćem Euru 1996. Danas ga Engleska slavi. Gareth Southgate vratio je Engleze ondje gdje pripadaju, u tipičnom engleskom stilu istaknut će mnogi navijači. Toliko je popularan da je na Otoku već pokrenuta svojevrsna akcija kako bi od kraljice Elizabete II. dobio titulu "Sir", odnosno priznanje britanske krune za izvanredna dostignuća.
Ritual s prslukom i kravatom
Kakav bi to lider bio, koji dolazi iz zemlje koja je drugo ime za tradiciju, gdje se puno toga nikad ne mijenja, da i sam ne poseže za zanimljivim ritualima. Southgate, naime, svaku utakmicu u Rusiji vodi identično odjeven. Posebno zapinje za oko njegov prsluk, koji je prouzročio pomamu na Otoku. Prodaja prsluka zbog njega je porasla 35 posto, predlaže se srijeda kao "Dan za nošenje prsluka", a već je skovan i termin "efekt Garetha Southgatea - koji bi, tko zna, jednog dana mogao ući u ekonomsku literaturu. Uz prsluk kombinira uvijek istu kravatu.
Zašto, dakle, sportaši i treneri drže do određenih rituala upitali smo stručnjaka - licenciranog sportskog psihologa Amira Zulića.
"Postoje rutine i rituali. Rutina je niz akcija koje sportaš mora razvijati, primjerice priprema košarkaša za slobodno bacanje, nogometaša za izvođenje jedanaesterca ili tenisača za servis. Iza rituala se krije vjera, tradicija, praznovjerje, najčešće besmisleno. Jasno da Nadal neće izgubiti meč ako nagazi liniju i ne bih savjetovao takvo što sportašima", objašnjava Zulić, ističući da iza toga postoji zanimljiv psihološki efekt.
"Ritual daje osjećaj sigurnosti, ne i veće kontrole nad situacijom. Za samopouzdanje je puno bolje priznati da ne možemo sve kontrolirati, dok su rituali bitni zbog sigurnosti. Kada se ne ispune, onda je osjećaj sigurnosti manji."
Kane i lijeva strana
Engleski kapetan Harry Kane jednom je otkrio da sve radi s lijeva na desno, pa tako, primjerice, najprije obuje lijevo stopalo, zatim desno. Na ruskom Mundijalu po ritualima su zanimljivi i drugi: Thomas Müller na kostobranu ima sliku Lukasa Podolskog, Argentinci su imali sobu za molitvu, Marokanci i Rusi su nakon svake utakmice jeli voće, koje ih je čekalo u svlačionici.
Velike sportske ličnosti su uglavnom perfekcionisti, posljedica čega je i razvijanja rituala. Razvijanje rutina dobro je za svakog sportaša, ili čime god se netko bavi. Rituali su zato pojedinačni, ponekad proizlaze iz nečijeg karaktera.
Dio stručnjaka smatra da je riječ o vrsti samokontrole. Slažu se zato da ritual daje osjećaj sigurnosti, pogotovo za stresne situacije kakva je, konkretno, večeras pred engleskim izbornikom.
Novozelanska Haka, islandski 'Huh'
Rituali su dio identiteta. Novozelandski ragbijaši, najpoznatiji je primjer, uoči utakmice plešu ritualni ples Haku, Islanđani imaju poseban način navijanja, jednako kao Hrvati, čiji ritual je pjevanje uvijek istih pjesama.
Englesku i tradiciju spaja turnir u Wimbledonu, koji se ove godine održava 132. put. Ondje su igrači uvijek u bijelom te moraju poštivati i druga stroga pravila koja se nikad ne mijenjaju. Još jedan izvrstan primjer Otoka i rituala jest kraljevsko vjenčanje, koje se uvijek odvija na jednak način.
Zanimljivo - muško finale ovogodišnjeg Wimbledona vjerojatno će se preklopiti s finalom Svjetskog prvenstva. Wimbledonski završni meč starta u 15.00 sati, a finale u Moskvi u 17.00. Vlastodršci čuvenog teniskog kluba nisu pristali na pomicanje termina, a zabranjeno je prikazivanje utakmica na videozidovima. Tradicija i rituali se poštuju.
