Josip Ergović jedan je od malobrojnih rukometnih fanatika u Hrvatskoj. Iz temelja je podigao rukometni klub u maloj i financijski nezahvalnoj sredini te od njega stvorio klub koji se natječe na europskim natjecanjima i stvara vrhunske rezultate.
Baš je Josip taj koji je prvi pružio priliku Hrvoju Horvatu, te je sadašnji izbornik doveo Nexe na prag Final Foura Europske lige. Izgradio je potentnu momčad punu mladih igrača, te svojim radom tamo pokazao da je jedan od najboljih Hrvatskih trenera.
Ispričao nam je gospodin Ergović što misli o situaciji s hrvatskim rukometom, kako mu se sviđaju mladi igrači od kojih su mnogi eksplodirali baš u Našicama te koja je budućnost kluba koji iz godine u godinu sve više raste u veliki europski klub.
Kakav je vaš komentar na Europsko prvenstvo, s čime ste zadovoljni, a s čime niste zadovoljni?
Iskreno, utakmica s Crnom Gorom nije bila na razini koju smo svi skupa očekivali. Nažalost nadigrali su nas u svakome segmentu igre, čemu je pridonijela vrhunska igra njihovog golmana. Francuzi su neka naša realnost, Srbiju smo nadigrali u mudroj i taktički dobro postavljenoj utakmici. Ne bi izdvajao neke segmente igre, dakle iznenadila nas je Crna Gora i smatram da smo trebali dobiti Nizozemsku, no u ostalim utakmicama ne mogu naći nekakvu zamjerku.
Prvenstvo samo po sebi je bilo jako čudno, izrotirali smo puni igrača. Samo iz vlastitog kluba znam primjere igrača koji su kretali i okrenuli se na pola puta. Teško je kada ti dođu igrači na dan utakmice i to je olakotna okolnost za rezultat. S ovim rezultatom ne možemo biti zadovoljni.
Konstantno kruži nekakva priča, a i Petar Metličić je to spomenuo - da hrvatski rukomet ne ide u dobrom smjeru. Čini li vam se da se s ovim prvenstvom nešto pokrenulo?
Ono što veseli je zasigurno to što je došlo nekoliko novih igrača za koje šira javnost nije čula. Nama koji smo u rukometu to su dobro poznata imena. Zasigurno treba istaknuti Tina Lučina, Marina Jelinića, mladoga Verona Načinovića. To su neke lijepe stvari, to su dečki koji su pokazali da mogu ravnopravno igrati u reprezentaciji i doprinijeti reprezentaciji. Međutim, naš rukomet nije tamo gdje mi želimo. Mi gubimo primat i više ne pripadamo rukometnoj eliti. Trebamo težiti da se tamo vratimo, ali trenutno mi nismo tamo. To se pokazuje zadnjih šest godina gdje smo osvojili jednu medalju. Svi skupa trebamo učiniti sve da hrvatski rukomet ponovno bude na vrhu.
Što mislite da je problem? Posljednjih nekoliko godina iskočile su nove reprezentacije koje su godinama gradile sustav.
Norvežani su najbolji primjer u zadnjih par godina. To su oni isti Norvežani koje smo mi izbacili u kvalifikacijama za Olimpijske igre. To su tada bili mladi Norvežani. Sada su u vrhu svjetskog rukometa zahvaljujući dobrom sustavu. Sigurno je problem sustava. Savez (HRS), čiji sam i sam član upravnog odbora, mora se zapitati što može biti bolje. Nije problem u igračima i izborniku, fali nam više komunikacije između svih sudionika koji se tiču rukometa, stoga je ovo idealno vrijeme da vidimo što svi zajedno možemo učiniti da se rukomet vrati na staze slave.
Mislite li da bi se nešto pokrenulo kad bi postojalo više ljudi kao što ste Vi, kao što je primjeri i muškog rukometnog kluba Sesvete gdje se ulaže u rukomet i pokušava ga se unaprijediti?
Da ima više klubova poput nas i Sesveta koji rade s mladima, koji ulažu u rukomet sigurno bi doprinijelo hrvatskom rukometu. Tada bi postojalo više jakih klubova i stvaralo bi se puno boljih igrača. Treba postojati barem pet, šest takvih klubova u hrvatskoj da bi se moglo nešto unaprijediti.
Koji vam se od igrača iz reprezentacije najviše svidio? Koga bi voljeli vidjeti u Nexeu?
Pa gledajte, mnogi su mi se svidjeli, prvenstveno, naravno, Tin Lučin, iako ja sam to sve znao. Za vrijeme Horvata je bio dva puta nadomak dolasku u Nexe, on je pokazao da je njegov put preko Ademar Leona i Wisle očigledno bio ispravan i to je sigurni igrač kojeg bi svatko volio vidjeti u Nexeu. Moram pohvaliti našeg Jelinića, moram izraziti žaljenje za Jaganjcem. Spominjalo se da se nije baš snašao, no moramo biti svjesni da je on odigrao samo jednu utakmicu i to onu protiv Francuske. Protiv Srbije se ozlijedio, zaradio je potres mozga i zabio je dva gola i izborio sedmerac, a da se toga niti ne sjeća! Poslije ga više nije bilo jer je to bila teža ozljeda, ali da je bio i on bi pokazao bi da mu je mjesto tamo i doprinio bi reprezentaciji.
Halil je nekako Vaš projekt, Vi ste ga odveli u Nexe, igra odlično kod vas... Kako ste zadovoljni s njim?
Halil je eksplodirao u ovoj sezoni pogotovo u Europi i pokazuje da je zasigurno budućnost hrvatskog rukometa. S njim smo prezadovoljni, voljeli bi da smo ga uspjeli zadržati koju sezonu, no njegov odlazak je logičan put i voljeli bi da se jednog dana vrati, nadamo se da hoće jer i mi rastemo.
Marin Jelinić je odigrao fantastičan turnir, što mislite o njegovom nastupu?
Imam mnoge svjedoke, govorio sam i prije da je Marin Jelinić možda i najbolje hrvatsko lijevo krilo. Prvenstveno je kompletan i u napadu i u obrani. Igra na vrhunskoj razini to smo svi znali i ništa nas ne čudi. On je Nexeu dugi niz godina. Sada odlazi u Meshkov Brest. Meshkov je odličan klub, a Marin definitivno ima kvalitetu i igrati i u najjačim ligama svijeta kao što su Bundesliga ili Francuska liga.
Nekako se najveći problem čini desno krilo, kod vas igra Fran Mileta, mlado desno krilo koje je sada ozlijeđeno, mislite li da bi on bio u reprezentaciji?
Da nije ozlijedio prednji križni ligament zasigurno bi bio tamo, njemu je sigurno mjesto u reprezentaciji. Ipak je Ivan Ćupić trenutno naše najbolje desno krilo. Kada se Mileta oporavi on će zasigurno pomoći reprezentaciji.
Hrvoje Hrovat je bio kod vas, njega ste gurnuli u trenerski vrh, kako ste se odlučili njega dovesti i kako ste zadovoljni njegovim radom u Nexeu?
Sjećam se Cvebe kao igrača i trenera u Dubravi. Pratio sam dugo njegov rad i kada smo se odlučili angažirati novog trenera on je bio moj jedini izbor. Htio sam angažirati baš njega. Za vrijeme njegovog boravka u Nexeu unaprijedili smo puno stvari, postigli velike uspjehe bili na korak do Final 4 Europske lige. Napravio je odličan posao i mislim da je zaslužio biti izbornik.
Prije par mjeseci pričali ste o novim projektima u Našicama, novoj dvorani, dodatnim ulaganjima u rukomet, kako to stoji?
Mi smo u uskoj suradnji s gradom Našicama, mogu slobodno reći, započeli projekt izgradnje nove dvorane. Uskoro dolazi i idejno rješenje gdje smo s gradom dogovorili da gradimo našički sportski centar s teniskim terenima, bazenima i atletskom stazom. To je projekt koji je planiran kroz deset godina, a s dvoranom krećemo odmah i ja vjerujem da je moguće da ona bude završena kroz tri ili četiri godine. To je ogroman iskorak za nas kao klub, ali i hrvatski rukomet. Smatram Našice regionalnim rukometnim centrom i tu će biti baza za razvoj, ne samo slavonskim nego hrvatskim igračima.Kroz Nexe je u prošlo oko 500 djece u sedam škola i planiramo još rasti. Dat ćemo još veći doprinos rukometu nego što smo dali do sada.
Pričali ste i da gradite bazu djece kroz cijelu Slavoniju, mislite li da će to biti financijski isplativo ili je taj projekt temeljen na dobroj volji?
Može ti se dogoditi da stvoriš jednog igrača na vrhunskoj razini pa da ti se isplate godine rada, ali mi to ne gledamo financijski nego tako dižemo rukomet u regiji. Ako nam se ne isplati financijski, isplatit će nam se tako što ćemo stvoriti bazen vrhunskih igrača.
Ispravno je ono što mnogi govore, treba dobro platiti trenera djece i to treba biti struka, a ne se voditi politikom: "Ti si igrao rukomet, hajde treniraj djecu." To je krivo jer ako ne usmjeriš djecu dobro poslije ih je teško ispraviti. Kod nas je to sve mala igra i zezancija. Djeca ne plaćaju članarinu i to je naš veliki doprinos za koji se nadam da će i drugi prepoznati.
Stvarate u Nexeu sportsku zajednicu, stvarate priču širu od rukometa i širu od sporta. Teško je naći nekoga tko ulaže u sport, a ne dobiva od njega ništa. Veseli li vas ta činjenica da imate toliki utjecaj na zajednicu?
Osim rukometa potičemo odbojku, lokalni nogometni klub, postoji i udruga rekreativnog trčanja. Pomažemo sve sportove u Našicama i to je ono što moraš. Moraš dati zajednici u kojoj djeluješ svoj maksimum. Naravno rukomet se ističe kao broj jedan i to me veseli iako je to financijski zahtjevno. Rukomet je drugi najpopularniji sport u Hrvatskoj i to zahvaljujući reprezentativnom rukometu, koji se gleda samo u siječnju. Klupski rukomet je slabo praćen i šira javnost zna samo najpopularnije igrače. Ljudi i koji sada razgovaraju o rukometu zasigurno nisu čuli za igrače koji nisu Cindrić i Duvnjak.Nexe godinama raste, a počeo je od nekog provincijalnog kluba. Sad je respektabilan europski klub.
Kakvi su nekakvi kratkoročni pa i dugoročni planovi?
Od 2006. smo prvoligaš. Svake godine igramo Europu. U zadnje vrijeme postavljamo vrhunske uspjehe i za nas je sada neuspjeh ne ući u europsku ligu, a ciljevi su proći skupinu europske lige što je za sada izgledno. Naš cilj mora biti pokušaj prolaska grupe Europske lige i osvajanje domaćeg prvenstva. Isto tako da se okušamo u Ligi prvaka i to će doći kad tad.
Nexe naime drži treću poziciju u uvjerljivo najtežoj grupi lige prvaka. To mjesto ga vodi u idući krug natjecanja, a nadamo se kako ćemo ubrzo gledati i Final 4 jednog rukometnog natjecanja u Hrvatskoj. Nexe je projekt koji je to sigurno zaslužio!
