Izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Željko Babić otkrio je da će učiniti sve da se plasiramo na OI u Riju, kao i promjene u sastavu reprezentacije koje uključuju neke povratnike, ali i nove igrače. Prokomentirao je svoj odnos s vjerom te koliko mu se život promijenio nakon uspjeha u Poljskoj.
Dobar rezultat je postignut, međutim novi izazovi su pred nama, kvalifikacije za Rio. Je li Hrvatska spremna?
Slažem se s vama, mislim da je Hrvatska napravila jedan dobar rezultat, da je stvorila jedan dobar mladi potentan tim. Međutim, u sportu, a čak bi rekao u životu, je tako da ne možete živjeti u prošlosti, to sport jednostavno ne trpi. Dobri ste dok ne izgubite prvi put, tako je i kod nas, a tako je i kod mene kao izbornika. Jasno da ćemo mi napraviti sve, i ja na čelu sa svojim timom, da ćemo napraviti sve da ostvarimo dobar rezultat, da se kvalificiramo za Rio.
Popis za kvalifikacije je izašao, tu ima nekih novih imena, pomladili ste dodatno novim imenima reprezentaciju, a ima i nekih povratnika. Možete prokomentirati popis?
Počet ću od Mirka koji je dugo bio u reprezentaciji, koji je napravio puno za hrvatski rukomet, u konačnici meni kao izborniku je pomogao da osvojim medalju. Jednostavno, uslijed velike agresije medije i raznoraznih pritisaka Mirko se ne osjeća dobro i kao takav on ne može ispoljiti svoje potencijale. Čak bi se usudio reći da je jako korektno i hrabro što je tako istupio i da na taj način, u principu, pomaže hrvatskoj reprezentaciji. Mirko kad bude spreman će to reći, mi ćemo jasno odlučiti i ja sam u svakom slučaju uz njega. On ima moju podršku, on to zna, to sam mu rekao poslije prvenstva i poštujem svaku njegovu odluku, kakva god ona bila.
Što se tiče drugih imena, ja sam napravio jednu malu taktičku promjenu. Ići ćemo sa samo jednim klasičnim krilom pošto Manuel Štrlek igra jako dobro, on je jedna sigurnost. Na toj ćemo poziciji imat alternaciju u vidu jednog vanjskog igrača. To je jedan taktički dio pošto nam se vratio Stipe Mandalinić koji je puno bolji napadač u odnosu na defanzivnu igru, i da bi njega držali u igri moramo imati igrača koji je na krilnoj poziciji dobar u obrani. Tu smo napravili jednu malu promjenu, Stipe se vratio u reprezentaciju, već je bio i 2013. godine. On je jedan jako dobar igrač, potentan, igrač koji definitivno može napraviti razliku.
Treća promjena je Buntić koji je isto tako već prije bio u reprezentaciji, koji je igrač trenutak, koji ima strašnu invidiualnu kvalitetu, pozitivan je, miran je, a mislim da će na ovim kvalifikacijama biti izrazio važno da imamo igrače koji su mirni, a da znaju što trebaju raditi. Mislim da je jasno da je to i moja uloga, kao i svih ljudi oko mene, da igrači budu opušteni, a da znaju što trebaju raditi u svakom trenutku. To su nam tri promjene, mislim da će one donijeti rezultat koji će nam biti potreban. Vjerujem jako u te igrače. Na poziciji vratara se vratio Ivan Pešić koji je zadnju utakmicu igrao kvalifikacijsku protiv Norveške za Poljsku u Varaždinu. Brani u Brestu, oporavio se od ozljede i nadam se da će biti zdrav i da će svojim dijelom pomoći da se Hrvatska kvalificira za Rio.
Vaši osobni ciljevi za OI, koji je krajnji cilj, je li to zlato?
Normalno, kada idete na Olimpijadu da želite osvojiti medalju, a kada razmišljate o medalji, onda razmišljate o zlatu, ne razmišljate da ćete biti treći ili drugi. To je sve povezano i jasno da ću ja kao izbornik napraviti sve što znam i umijem da Hrvatska bude na Olimpijadi, a ako bude na Olimpijadu normalno da ćemo razmišljati o zlatu. Volim reći da je dobru najveći neprijatelj izvrsnost, znači ne možemo razmišljati o trećem mjestu ako idemo na Olimpijadu. Ali mislim da ne treba preskakati, treba razmišljati o angažmanu, taktici, disciplini, odgovornosti i kad zadovoljite te komponente jasno da će doći rezultat.
Je li vam se život što promijenio nakon Poljske i nakon uspjeha kada ste na neki način postali idol navijača, osim što vas malo više novinari gnjave?
Ja ne vjerujem da sam idol, ne želim vas korigirati, ali mislim da je to malo pretjerano. Stvarno sam realan i znam da ste dobri do prvog poraza i onda ste ponovno loši kada izgubite. Ja to tako i prihvaćam, meni je drago da je hrvatska reprezentacija ostvarila rezultat, da smo napravili dobru stvar za naš sport koji je bio u nekoj maloj rezultatskoj krizi, iako za mene nije ni to bio. To je generalno dobar osjećaj jer ste svjesni da ste napravili nešto dobro za Hrvatsku, za svoj sport. Da mi se život nešto promijenio, nije. Još uvijek sam doma sa svojom djecom, još uvijek sam otac, sin. Sve što sam radio prije, radim i danas, idem u crkvu kao što sam prije išao. Sve ostale stvari su normalne, ja možda još nisam ni spreman jer nisam očekivao da će se tako razviti sve, ali pokušavam živjeti normalno i biti korektan prema medijima jer oni zaslužuju, odnosno rade svoj posao jer ti ljudi trebaju zaraditi plaću za svoju djecu, obitelj i za sebe. To je jedan lanac koji je povezan i naravno da se ja trudim koliko je to u mojim sposobnostima i strpljenju da budem korektan i da svatko od nas zaradi plaću.
Spomenuli ste da i dalje idete u crkvu kao što ste i prije išli. Ta vjera je zaista na poseban način vezana uz vas, i zaista više ju ističete nego neki drugi koji bi trebali na sličnim pozicijama na kojima ste vi. Kakav je vaš odnos s vjerom?
To je relativna stvar, svatko priča ono što živi. Svatko vjeruje na svoj način. Između ostalog, i nevjera je dio vjerovanja, bar za mene. Tako da je to jedna osobna razina, ne bih se ja tu isticao ni sa čim osim što sam bio direktan, iskren i ono što sam u tom trenutku proživljavao jednostavno sam rekao, možda s nekim određenim emocijama. Kažem to isto svojem ocu doma, mami, kumovima, prijateljima. Ja nisam opterećen što sam na televiziji, što sam javna osoba da bih izrazio svoje stavove ili recimo, točnije, trenutačna emotivna stanja. Znači, ako sam ja u tom trenutku osjetio da je to bilo nadnaravno, za mene nadnaravno može doći samo od Isusa, od nikog drugog.
